Austrougarska Monarhija, čije su kopnene granice bile duge oko 6.150 km, morala je te granice osigurati na adekvatan način. Granice su bile same po sebi prirodno "jake" osim u Galiciji (danas Ukrajina). Zbog čestih promjena granica, vođenja ratova i vojno-političkih odnosa sa susjedima, Austrougarska nije imala svoj stalni granični ili opći fortifikacijski sistem.
Velika pažnja posvećivana utvrdama
Austrougarska inžinjerijska direkcija posvetila je veliku pažnju odbrani i fortificiranju svojih istočnih granica. Najugroženiji dio istočne granice nalazio se u Hercegovini, te je 90 posto utvrda koje su izgrađene u BiH izgrađene baš na njenom području.
Prva utvrđena linija nalazila se u području Trebinja i Bileće te Avtovac kao zaprečna oblast, a kao druga linija unutar Hercegovine izgrađena je odbrambena linija Kalinovik, Ulog- Obrnja, Nevesinje, Stolac. Pojasna utvrda Mostar bila je pozadinsko uporište, logistička baza i komandno mjesto za prve dvije linije, te na kraju kao upravno i vojno sjedište Hercegovine.
Status pojasnih utvrda imali su: Trebinje, Bileća, Mostar i Sarajevo kao upravno i vojno središte Monarhije u BiH. Postojalo je i nekoliko drugih utvrđenih gradova koji su činili zasebnu cjelinu koristeći se prirodnim preprekama (rijeka Drina na granici sa Srbijom) kao što je Zvornik, Višegrad, Foča i Goražde ili su činili niz kao odbrambena linija. Ove utvrde su bile iz Osmanskog perioda, samo ih je austrougarska inžinjerija preuredila i prilagodila svojim vojnim potrebama.
Austrougarska inžinjerijska uprava je kompleks utvrda na jugoistoku Evrope označavala kraticom BHD (Bosnien, Herzegowina und Dalmatien).
Mostar najutvrđeniji grad u Bosni i Hercegovini
Mostar kao upravno i vojno središte Hercegovačkog okruga imao je najviše utvrđenih objekata u Bosni i Hercegovini. Ukupno je bilo po numeraciji 19 utvrda od kojih je Werk kategoriju s topništvom imalo šest objekata, dok je kategoriju Wachhaus imalo devet objekata. Tri su utvrde bile u kategoriji Schanze (Šanac) što je predstavljalo veći objekt nepokriven s velikim rovom, prilagođen za djelovanje topništvom i lakim naoružanjem.
Postojale su također i fortificirane bitnice kao samostalne fortifikacije od kojih se jedna, numerirana, nalazila na sjevernom ulazu u grad na području između Vrapčića i Zalika, a ostale četiri na brdu Hum u sklopu središnje utvrde. Utvrde su povezane sa 60 međupoložaja u vidu otpornih tačaka povezanih rovovima u kamenu ili betonu, i opasanih bodljikavom žicom. Neki od položaja imali su i čelične ploče za djelovanje mašinkama a one su težile oko 4,5 tone.
Osim toga izgrađena su i 34 položaja na visovima oko grada u polustalnoj fortifikaciji kao vanjski prsten odbrane. Unutrašnje jezgro obrane činili su defanzivna vojna kasarna Nordlager (Sjeverni logor), te vojna kasarna Sudlager (Južni logor gdje je bila i vojna bolnica), Westlager (Zapadni logor - danas Sveučilište) i Ostlager (Istočni logor - Konak).
Osim toga kao logistička podrška izgrađena je golema infrastrukturna mreža u vidu puteva, željeznice, skladišta, cisterni za vodu s kolektorima (čatrnje), vodovod u urbanom dijelu Mostara, strelišta, bolnice, vojna groblja, zračna baza u Jasenici, itd.
Korištene i u posljednjem ratu
Danas je okolo Mostara nažalost vrlo malo sačuvano ovih utvrda. Na području Podveležja vide se ostaci šest vojnih utvrda koje su i u ovom zadnjem ratu koristile vojne formacije za koje su ovim područjima prolazile. Tako i danas dvadeset godina nakon posljednjeg rata mogu se oko utvrda zateći ostaci naoružanja i vojne uniforme.
Koliko je Austrougarska vojna inženjerija davala značaj utvrdama govori i činjenica da su neke od njih nakon što su ih izgradile gađale svojim topništvom da "ispitaju" kvalitet gradnje. To se i danas može vidjeti na utvrdi Merdžan glava koja se nalazi na podveleškom platou gdje se može primijetit da su veliki kameni blokovi koji su najčešće dimenzija 80cm×40cm naknadno stavljane u oštećene zidove.
Također u samoj blizini Merdžan glave nalaze se i ostaci vojnog logora (Lager Opine) koji je služio kao logistička baza vojnim utvrdama koje su se nalazile na tom prostoru.
Sve navedeno upućuje na zaključak kako je Mostar bio najgušće fortificiran grad u BiH, a neka područja poput Podveležja, te posebice brdo Hum iznad Mostara, čine možda najgušću skupinu fortifikacija i u svjetskim okvirima.
Utvrde u Hercegovini u potpunosti su ispunile svoju ulogu tokom Prvog svjetskog rata te taj dio ratišta nikada nije bio ugrožen.
Čovjek i danas ostaje zadivljen inventivnosti i organizaciji tadašnje Monarhije uzimajući u obzir količinu izgrađenih materijalnih dobara, kvalitetu gradnje i stupanj razvoja tehnologije koji je bio prije 120 godina.
Salaha razočarali čelnici Liverpoola pa napravio potez kojeg nije pet godina
