Na probi sa Seadom Pandurom: Fali nam ljudi i novca, a opet napravimo predstavu van granica
U pauzama od proba ovaj bh. glumac za naš portal govorio je o tome koliko je gluma njegova strast, a kazao nam je i s kim je od kolega najkompatibilniji na sceni.
"'Čorba od kanarinca' je odličan tekst napisan za dva glumca, duo drama, i kao takva je jedan od najzahtjevnijih oblika teatra. Imati za partnera kolegicu Sanelu koja je predana, duhovita i s mnogo iskustva čini to mnogo lakšim, i kolegu glumca Riada koji je kao reditelj i scenograf izborom muzike i kostima dao inspirativni prostor za lijepu glumačku igru, takvom izazovu se jedino možete prepustiti i mnogo se zabavljati, a samim tim zabavljati i dragu publiku. Čorbu su začinili Slađo majstor od tona i Džemo majstor od svjetla. Temeljac za čorbu je kolega glumac Armin Omerović koji nam je kao producent dao uvjete dostojne ozbiljnog teatra", govori Pandur.
Još u osnovnoj školi Pandur je shvatio da je gluma njegova velika strast.
"Pričali su mi da sam još u vrtiću imao afiniteta prema glumi, ali se toga ne sjećam. Prva osoba koja je to prepoznala kod mene je gospodin Mirsad Basara koji mi je rekao još kao dječaku: 'Ti ćeš biti glumac'. Nisam se pokajao nijednog trenutka. Radim ono što volim i plaćen sam za to. Mirsadovi prijatelji, ali i sam Mirsad bi rekli, uzima na aktera. I ne bi se prevarili", govori bh. glumac.
S obzirom na društvene i socijalne prilike, teatar i njegov život unutar granica BiH su, smatra Pandur, na prezavidnom nivou.
"Fali nam ljudi, novca, vlada nepotizam... i mi opet napravimo predstavu izvan svih granica", smatra Pandur.
Bilo mu je teško odgovoriti na pitanje s kim od kolega na sceni je najkomaptibilniji.
"Na to utječe mnogo faktora kao što su koliko i kako voli igru, koliko vlada zanatom, kakav mu/joj je instrument, koliko je otvoren/a, koliko konta sebe i svoju okolinu i tako dalje. Subjektivno gledajući najkompatibilniji sam sa sobom, ali s obzirom na to da ne radim monodrame, pristupam objektivnom mišljenju gdje je kompatibilnost relativan pojam. Ali snalazim se", kaže Pandur.
Koliko je, pitamo sagovornika, nakon što se predstava završi, teško izaći iz uloge koju je igrao.
"Mnogo je iskustva iza mene. Naime, razvio sam vremenom jedan mehanizam. Kad god igram predstavu, ponesem rodni list i porodični album, za iznimno zahtjevne uloge neki predmet za koji sam intimno vezan, a nekad prođem i s ličnom kartom. Nije mi se desilo da nisam izašao iz uloge", kaže nam Pandur.
