Autoru djela je u okviru ovogodišnjih Međunarodnih književnih susreta Cum grano salis večeras u Narodnom pozorištu u Tuzli dodijeljena nagrada "Meša Selimović", a pored skulpture mastionica i pero pripao mu je i novčani iznos.
Ovogodišnjeg laureata izabrao je žiri u sastavu: Adisa Bašić (predsjednica), Hadžem Hajdarević, Slobodan Šnajder, Pavle Goranović i Mile Stojić.
Bašić je kazala da roman "Mađarska rečenica" pripada onoj žanrovskoj odrednici koju Danilo Kiš naziva srednjoevropskom.
"To je savremena pripovijest s elementima intimnog doživljaja, fantazije, erudicije i tjeskobe. Iako ne velika opsegom, 'Mađarska rečenica' sintaktizira u sebi mnoge elemente dobrog pisanja, a Nikolaidisove teme su, između ostalih ljudsko dostojanstvo, cinizam moći, sveprisustvo zla", rekla je Bašić.
Radnja romana se odvija u vozu između Budimpešte i Beča, a narator u potrazi za prijateljem, pjesnikom koji se ubio priča i sanja.
Njegov narativ obuhvata opservacije o žločinstvima u BiH i Crnoj Gori u ratu iz '90-ih, reflektirajući se na tamnu baštinu upravo srednjoevropske literature, jer je upoznao i njenu bijedu i njen sjaj, raskoš Mozzarta i užas Holokausta koji u tom prostoru ponekad dijeli skoro nevidljiva linija.
"Tragajući za jednim izgubljenim rukopisom Valtera Benjamina, nagađajući o sadržaju i značenju tog apokrifa, Nikolaidis se predstavlja kao pisac rafinirane književne artikulacije u kojoj se alhemijski spajaju fikcija i stvarnost, historija i sadašnjost. Kumulativnim pripovjedačkim umijećem i preciznom abremenitom naracijom, Nikolaidis pokazuje da cijela naša nesretna povijest, sadašnjost i sudbina ponekad mogu stati u jednu jedinu rečenicu", pojasnila je Bašić.
Ona je istakla i da raspravljanje o knjigama danas, u vremenu naglašenog pragmatizma, čini se gotovo kao luksuz.
Potcrtala je da je čitanje uzvišen i duboko intiman čin, tihi razgovori s piscem i svijetom koji se odvija u osami.
"Stoga je uvijek uzbudljivo usporediti svoje čitalačko iskustvo s tuđim, ogoliti se na taj način pred nekim drugim. Time kako čitamo možda i najviše govorimo o sebi samima", poručila je Bašić.
U užem izboru za prestižnu književnu nagradu "Meša Selimović", pored "Mađarske rečenice" bili su još i romani "EEG" Daše Drndić, "Beara" Ivice Đikića, "Sjećanje na šume" Damira Karakaša i "Kad sam bio hodža" Damira Ovčine.
Bašić je naglasila da su sve ovo djela itekako vrijedna čitanja, koja otvaraju i savremena i svevremena pitanja o čovjeku, njegovoj prirodi, iskušenjima i njegovom usudu.
Obraćajući se prisutnima, Nikolaidis se zahvalio gradonačelniku Tuzle Jasminu Imamoviću jer je, kako je istakao, njegovom mudrošću i odlukom da se ustanovi ova književna manifestacija, ovaj grad postao prijestolnica postjugoslovenske književnosti.
Historija će, naglasio je on, blagonaklono gledati na tu činjenicu.
"Ovo je iz očitih razloga za mene vrlo emotivan trenutak. Za emocije važi ono što je Oscar Wilde rekao za prirodu: Lijepe su, ali ne udobne. Pa ću ja pokušati pobjeći natrag u meni mnogo udobniji prostor, uslovno rečeno razuma, onoliko koliko ga u meni ima", kazao je Nikolaidis te dodao:
"Moji nisu oni koji stvaraju historiju, moji su oni koji historiju trpe. Moji nisu oni koji nižu pobjede, moji su oni koji pobjedu definišu kao poraz koji si proživio. Moji su me učili da kada te svijet pomiluje, kao mene večeras, ti brzo trčiš i tražiš zaklon od onoga što će svijet u narednom trenutku izručiti na tebe. Priče moga plemena ne govore o istinama uklesanim u kamen, nego o manjku i ambivalenciji. Jedan od mojih ljudi jednom mi je rekao kako svaki put kada govori pred ili sa ljudima, on ne razmišlja o tome šta je još mogao, nego šta je mogao ne reći. Mislim da je sada pravi trenutak da poslušam njegov savjet."
Proglašenjem najboljeg romana završeni su 17. po redu Međunarodni književni susreti Cum grano salis koji su proteklih dana na jedno mjesto okupili najpoznatije književnike, slaviste, profesore književnosti, kritičare, izdavače i ljubitelje pisane riječi.