Namik Kabil: Hercegovina je lijepa i zanimljiva, ali unakažena ljudskom glupošću
Kabil je napravio svojevrstan puni krug: odrastao je u Trebinju, dugo živio i radio u Americi, vratio se u Sarajevo, a sad ponovo došao u svoju Hercegovinu. Filmski reditelj, TV urednik, scenarista i književnik, odgovara jednostavno na složena pitanja, jasno i jezgrovito.
"Nisam prvi put u Herceovini poslije rata, što se tiče kulture, ali što se tiče književnosti prvi je put. Ranije sam svoje filmove prikazivao u Mostaru", kazao nam je na početku razgovora naš sagovornik koji je odrastao u Trebinju.
Kabil je jedan od onih koji se vratio u našu zemlju nakon dužeg boravka u dijaspori, kaže da je to individiualna odluka.
"Individualno je to, ima onih koji požale što su se vratili, imate onih koji misle potpuno suprotno. Više je to kako ko gleda na život i stvari koje mu se dešavaju, nema konkretne forme. Ja sam imao dobih stvari koje su se dešavale nakon povratka, bilo je i onih manje dobrih. Mislim da su dobre na toj vagi teže od ovih lošijih. Individualno iskustvo, moje je afirmativno po pitanju povratka, generalno nisam požalio što sam se vratio", kazao nam je.
Kaže nam da je danas teško biti angažovan u kulturi, da kultura prva strada kad dođe vrijeme krize.
"U zemlji kojoj živimo kultura je marginalizovana u velikoj mjeri i ona je stvar pojedinačnih energija, sistemskog je tu djelovanja jako malo. Možda malo u filmu, manje u književnosti, ali generalno kultura se kod nas svodi na pojedinačne ispade ljudi koji imaju drugačije energije", ispričao nam je Namik Kabil.
Kod Kabila se stalno isprepliću film i književnost, kad smo ga pitali kako se odluči neku ideju usmjeriti u jedan od tih pravaca, kazao nam je da mu je najbitnije pričanje priča te da one budu ispričane na najbolji mogući način.
"Film je teže realizovati, uslovno i praktično govoreći. To je timski rad, treba vam više ljudi, novca. Književnost je nešto intimnija profesija, tako da se ja bavim pričanjem priča, a nek se medij sam iskaže", objasnio nam je.
Amarcord je jednim dijelom i hercegovačka knjiga jer se roman bavi i Hercegovinom.
"Ne bih ja mistificirao pa kazao da je Hercegovina najljepši dio svijeta, jer nije. Ona je lijepa, zanimljiva, unakažena ljudskom glupošću, da ne idemo dalje", kazao nam je to odrešito, ali i sjetno.
Stvarao je i kući i u egzilu, kad smo tražili da napravi uspredbu opet je otišao na individualni nivo, ali i izvukao opći zaključak.
"U Americi ako postanete poznati pisac onda ćete se možda obogatiti, ovdje se sigurno nećete obogatiti ako postanete poznati pisac. Ni najprodavaniji pisci u regiji se neće obogatiti, to su najveće razlike kulture ovdje i u Americi. Meni je dobro gdje sad jesam, da je dobar ambijent nije, ali ja pokušavam da gradim svoj svijet i da se borim na način koji nije defektistički i koji nije autoviktimiziorajući da nam je neko drugi kriv za ono što nam se dešava", kazao nam je na kraju Namik Kabil.
Lana Stanišić: Imam dovoljno posla na sebi da bi me pogađali komentari anonimnih dušebrižnika
