Uoči predstave
34

Nela Mihailović i Suzana Petričević: Nigdje se ljepše nije smijalo nego u Sarajevu

Piše: S.H.P.
Foto: Suzana Petričević i Nela Mihailović u toku predstave
Foto: Suzana Petričević i Nela Mihailović u toku predstave
Sjajnu predstavu "Plastika" u kojoj glume Suzana Petričević i Nela Mihailović bosanskohercegovačka publika imat će priliku vidjeti u Sarajevu 3. aprila i 4. aprila u Mostaru. S glumicama ove urnebesne komedije razgovorali smo o predstavi, ali i sjećanjima koja nose iz našeg glavnog grada.

Petričević i Mihailović su publici širom regiona donijele osmijehe na lica, zbog toga je predstava više puta nagrađivana. Suzana Petričević osim glumačke uloge u predstavi potpisuje i režiju, a Nela Mihailović je na dodjeli nagrada Dani komedije u Jagodini osvojila nagradu za najbolju glumicu.

"Predstava 'Plastika' prikazuje žene koje su došle kod klasičnog prevaranta, da oslabe 20 kilograma za deset dana, pritegnu mišiće i na kraju operacijama promijene lični opis. Na kraju upadnu jedna drugoj u termin. Prevarantu je bilo važno samo da im uzme novac u zamjenu za novi život. Tu se njih dvije posvađaju. No, na kraju dvije potpuno različite ličnosti spoji ista muka: želja za novim početkom. No shvate da nema novog života, da plastika ne pomaže. Ne možeš udariti armaturu na lice i silikon u zadnjicu i izbrisati prošlost i ožiljke na duši", rekla je na početku našeg razgovora Suzana Petričević.

Nela Mihailović kazala je kako sarajevsku i mostarsku publiku može da očekuje mnogo smijeha, ali i poneka suza.

"U sat i petnaest minuta ove dvije žene, pričajući svoje živote, naprave presjek društveno-političke stvarnosti u proteklih trideset godina, na ovim našim prostorima. Mnoge žene će se u ovoj predstavi prepoznati, a muškarci će mnogo naučiti o ženama", kazala je Nela Mihailović.

Tajna uspjeha ove predstave je prije svega odličan tekst koji je napisao Stevan Koprivica pisac "Senki nad Balkanom", odlična režija i dvije više nego odlične glumice. Suzana Petričević kaže kako ova predstava jednako pogađa i muškarce i žene te smatra kako nijedna djevojka ne bi trebala da se uda prije nego li vidi "Plastiku", jer samo iskrena i organska ljubav može donijeti sreću u braku.

Foto: Suzana Petričević
Foto: Suzana Petričević

"Sve više sam uvjerena da je publici najpotrebnija emocija. To je osnovni razlog što se kupuje karta za pozorište. Smijeh također, ali komedija bez emocije ne može ostaviti prostor za razmišljanje i oplemeniti gledaoca. Ova predstava obuhvata duboke posljedice svega onoga što se događalo na ovim našim prostorima godinama. Prodavači magle i njihovi naivni kupci su samo posljedica globalnog pritiska na integritet ličnosti i egzistencije. Zato sam u toku rediteljskog procesa ovu predstavu nazvala 'dramedija'. Ljudi se smiju najvećoj muci koja ih pritiska, prepoznaju se i lakše im je da prevaziđu", rekla je Petričević.

Dvije glumice vežu rodbinske veze

Žene srednjih godina, a i one mlađe pod terorom su ljepote, terorom čvrtstih grudi i napućenih usana.

"To je potpuno poremetilo sistem vrijednosti, što je pogubno prije svega za mlade ljude. Čini se da veliki procent mladih djevojaka misli da bez velikih grudi i zategnute stražnjice ne može uspjeti u životu. Mi, žene srednje dobi, još imamo šansu da se izvučemo jer smo odrastale u vrijeme kada je pročitana knjiga bila mjerilo vrijednosti. Na moju žalost i među nama primjećujem sve prisutniju labilnost i pristajanje na pomenuti teror. Predstava 'Plastika' govori upravo o tome", rekla je Nela Mihailović i dodala kako je Suzana veoma zahtjevan reditelj jer je njena mašta neiscrpna, a to treba izdržati.

Ipak, Nela i Suzana godinama nastupaju zajedno, a osim što ih spaja strast za glumom, spajaju ih i rodbinske veze. Naime, Nela je udata za Suzaninog rođenog brata.

Foto: Nela Mihailović
Foto: Nela Mihailović

"S Nelom radim u istom pozorištu - Narodnom pozorištu Beogradu, a inače je udata za mog rođenog brata, dakle Nela mi je snaha. Divan je osjećaj raditi za porodicu zajedno, to je ono što nas spaja. Zajedno smo prošle pola svijeta s 'Plastikom', a susretu s mostarskom i sarajevskom publikom neizmjerno se radujemo. Nadam se da ćemo zapjevati zajedno na kraju predstave. Obećavam!", rekla je Petričević i dodala kako je za Sarajevo vežu samo lijepe uspomene.

Sarajevo je podsjeća na njenu baku, djetinjstvo i toplinu ljudi koje je u ovom gradu upoznala.

"Za Sarajevo me vežu uspomene na moju baku Radojku Veljović, vrata koja se nikad nisu zaključavala, porodičnu i komšijsku toplinu, miris svježe samljevene kafe i šegu, nigdje se ljepše nije smijalo nego u Sarajevu. Dio tog duha i životne filozofije ostao je zauvijek u mom sjećanju, dio te spontane duhovitosti nosim i na sceni, pomogao mi je da ostvarim autentične likove u pozorištu. Biti bez dlake na jeziku, ne zaključavati vrata, prvo ući kod komšije pa pitati 'Jes' to tu?' i bez slavlja zapjevati, to je moje Sarajevo", rekla je na kraju našeg razgovora glumica Suzana Petričević.