Kultura
508

Ona "zamrzava trenutak": Amila Omerika fotografijom želi pobijediti vrijeme

Piše: Irvin Pekmez
Jedna od prvih fotografija, ''Sjedinjenje'', Blagaj (Foto: Amila Omerika)
Fotografija koja prikazuje usamljenu kapelu okruženu snijegom prekrivenim planinama prošle sedmice obišla je region. Djelo je to malo poznate djevojke rođene u Makarskoj ratne 1992. godine.

Djelo nosi naziv "Moj pogled na zimsku idilu Fojnice“, nastalo je početkom ove godine, a mladoj umjetnici Amili Omeriki donijela je nagradu USAID-a u Bosni i Hercegovini. Rođena Makaranka danas studira menadžment u Turskoj, a kako sama kaže, ljubav prema fotografiji uslovila je ljubav prema prirodi.

"Boja i kontura su inspiracija umjetnicima još od davnina. Za mene je priroda utočiste, kreator balansa i mira, posebno u savremenom načinu života koji iziskuje mnogo odricanja i brzopletosti", objašnjava Omerika za Klix.ba.

Amila teško može doći do riječi nakon pitanja zašto se počela baviti fotografijom, ali za svoju strast ipak ima dobro objašnjenje.

"Jednom prilikom sam gledala emisiju o mladim ljudima koji su zaista talentovani plesači. Plesna akademija je željela ne one koji znaju da plešu nego one koji moraju. Moraju jer je to u njihovom biću. Recimo da je to odgovor na ovo pitanje", rekla Omerika.

O tehničkoj strani fotografije počela je da istražuje i uči sama, kupujući knjige, gledajući dokumentarce i kroz razgovor sa fotografima. Poštuje univerzalna fotografska pravila ali ih u biti ne voli.

"Svako u svojoj svijesti vidi na drugačiji način i tu se krije ljepota samoizražaja ličnosti. Smatram da je potrebno poznavati tehničku stranu kako bismo na kraju producirali ono sto smo i vidjeli, ali je mnogo bitnije iznijeti samu priču", objašnjava Omerika.

Također, ona je veliki ljubitelj analogne fotografije. S obzirom da je najčešće korišteno dugme na modernim fotoaparatima ono za brisanje, jasno je da "stari" fotoaparati imaju posebnu čar jer ta opcija na njima ne postoji.

"To zahtijeva puno više razmišljanja i smirenosti. Međutim i digitalna i analogna fotografija imaju svoje prednosti a i nedostatke", rekla je Omerika dodajući da su njene fotografije učestvovale na humanitarnim izložbama u Mostaru i u lokalnim časopisima.

"Fotografija je odraz fotografove svijesti. Kada ugledam nešto što je vrijedno 'zamrzavanja' osjećam se ushićeno, a kada je fotografija gotova osjećam kao da sam pobijedila vrijeme koje je moglo taj tenutak odnijeti u zaborav", rekla je Omerika objašnjavajući svoju ljubav i dodajući kako je fotoaparat ponekad nemoćan da iskaže pravi odraz.

Danas se mnogi fotografi koriste photoshopom što stvara određenu dozu sumnje u istinsko umijeće osobe iza fotoaparata. Amila u vezi s tim tvrdi kako svako ima svoj smisao za ljepotu.

"Preferiram prirodne fotografije, ali često se desi da su boje blijeđe nego one u prirodi pa koristim photoshop da ih intenziviram. Ko je dobar fotograf je opet relativna stvar. Postoje ljudi koji su zaista majstori photoshopa i ja to cijenim. Smatram da je najbitnija sloboda i odluka autora o tome koliko će 'doraditi' fotografiju", zaključila je Omerika i za kraj izrazila nadu da će se među fotografima stvoriti stepen tolerancije pomoću koje će se izbjeći negativan, često obeshrabrujući osjećaj koji 'veliki' kritičari stvaraju početnicima.