Pašović o posljednjoj predstavi u Beogradu: Prvi čin smo igrali u SFRJ, drugi u raspadnutoj zemlji

Pašović je kao mladi reditelj u Beogradu uradio predstave "Buđenje proleća" i "Dozivanje ptica" koje su dobile status kultnih, a sada će u Operi i teatru Madlenianum režirati Strindbergovu dramu "Gospođica Julija". U intervjuu za Nova.rs Pašović se prisjetio predstava koje je radio u glavnom gradu bivše Jugoslavije.

"Iskreno, nisam mogao da vjerujem da se o njima i danas priča, to me je tako dirnulo, osjetio sam se ponizno. "Proleće" je bilo 1987, imao sam tada nepunih 26 godina. Uvijek sam razmišljao da film ostaje, a pozorište je prolazno. Sada vidim da je ostalo sjećanje na te predstave i to mi je fascinantno, kao pozorišni fenomen", kazao je.

Nastavlja da mu je izuzetno drago zbog toga, ali ne u smislu da mu to hrani ego, nego ga je to malo prepalo.

"Osjećam veliku odgovornost da ovo što sad radimo može da ima dugogodišnji efekat na ljude. Zato moramo da budemo mnogo oprezni. Jer, gledalac ulazi otvorenog srca u priču i negdje je ranjiv, a naš zadatak je da budemo pažljivi da njegovu dušu ispunimo sadržajem i iskustvom kroz godine koje će nositi. To je moć pozorišta", dodao je.

Pašović se dotakao i treća predstava "Čekajući Godoa" u Beogradskom dramskom pozorištu, koja je, iako je doživela je ovacije na premijeri, ostala u sjeni tadašnje napete situacije u državi.

Reditelj podsjeća da je to bila posljednja pozorišna premijera u SFRJ.

"Igrali smo je 25. juna 1991. godine. Dva su događaja povukla mnogo kolega da prisustvuju te večeri u BDP. Poslije dosta vremena, to je bio prvi 'Godo' nakon čuvenog u Ateljeu 212, a meni je trebalo da bude uručena Nagrada 'Bojan Stupica' za najbolju režiju u prethodnoj godini za 'Ptice'. Tim povodom su došli glumci iz prve podijele 'Godoa' – Rade Marković, Ljuba Tadić, bili su tu i Danilo Bata Stojković, Branka Petrić, došli su Eduard Miler, Ademir Kenović, Dalibor Foretić, Rade Šerbedžija, Ljubiša Ristić… Kolege iz cijele zemlje. Borka Pavićević je tada bila direktorka BDP, a u predstavi su igrali Miki Manojlović, Žarko Laušević, Miodrag Krivokapić Brik, Slavo Štimac i tada mala, a danas velika Hristina Popović", prisjeća se.

Dodaje da je u pauzi, nakon prvog čina, neko prošao i rekao da su tenkovi krenuli u Sloveniju.

"Tako smo prvi čin igrali u SFRJ, a drugi praktično u raspadnutoj Jugoslaviji. Nismo to tada znali, ali sada znamo. Kao da su se pozorište i život spojili. Miki Manojlović je igrao Vladimira, koji u drugom dijelu, dok drži Žarka Lauševića kao Estragona koji spava, izgovara: 'Vazduh je pun naših jauka, ali navika sve zagluši'. I kad se to sad kaže i misli o tome, stvarno je dramatično i dirljivo, a i tada je bilo iako nismo znali šta je ispred", kazao je.

Iako je Akademiju umjetnosti završio u Novom Sadu te se usavršavao u Danskoj i Francuskoj, a slavu stekao u Beogradu, bh. reditelj početkom 90-tih vratio se u Sarajevo. Kako kaže to je bila logična odluka, jer je tamo bila njegova porodica, prijatelji, drugi umjetnici koji su nastavili da rade.

"Tokom opsade Sarajeva, u nekom trenutku sam osjetio da ljudi imaju potrebu za međunarodnom komunikacijom u kulturi. Pozvao sam dosta mladih ljudi da ponovo aktiviramo festival MESS koji je bio napušten. Međutim, tada sam osjetio da treba i sa filmom nešto da uradimo. Potom sam se počeo pitati kakve filmove sada ljudi snimaju u svijetu. Pozvao sam kolege iz inostranstva da mi pošalju nekih desetak VHS kaseta, gledat ćemo filmove u kancelariji, kad imamo struje, nas dvadesetak, tridesetak i nazvat ćemo to Sarajevo Film Festival", kazao je.

Dodaje da kad su to počeli raditi, stiglo im je ne deset nego 150 filmova i ljudi su ih 'vukli za rukav' i pitali kada će moći to da se pogleda.

"Tako smo u tri kina počeli da ih prikazujemo. Imali smo 20 hiljada posjetilaca. Projekcije su bile u dva popodne jer je bio na snazi policijski sat i nismo mogli uvečer da se okupljamo. Publika je bila oduševljena, to je bilo duhovna hrana. Bilo je to 1993. godine. Poslije toga, ja sam se okrenuo režiji, profesuri, a kolega Mirsad Purivatra je preuzeo festival i unaprijedio ga. Danas je on stvarno izrastao u veliki međunarodni kulturni događaj", naveo je.