Pisac je otkrio da je istražujući o ovoj temi ulazio na forume preljubnika gdje se prijavljivao kao žena ili muškarac, kao osoba koja je varala ili bila prevarena.
"Tu sam mogao vidjeti kolika zbrka vlada u glavama tih ljudi. Ukratko, bili su jako povrijeđeni i prekidali bi veze. No, mnogi su se pokajali poslije. Shvatio sam da je u mnogim pričama bila u pitanju kriza u braku, i tada sam razvio zaplet 'Preljuba' prema onoj koja mi se činila najzanimljivijom. Tada sam počeo pisati knjigu, koja je u biti već bila napisana", ističe Coelho.
Na pitanje kako uspijeva pronaći u sebi taj ženski glas i prenijeti ga na papir, Coelho kaže:
"S vremena na vrijeme mi to uspije. 'Jedanaest minuta' napisao sam iz perspektive prostitutke, a 'Na obalu rijeke Piedre sjela sam i plakala', iz perspektive žene koja je u potrazi za voljenom osobom. Kako duboko uronim u živote likova o kojim pišem, nekada je veoma teško uočiti granicu i razdvojiti moj glas od njihovog".
Glavna junakinja u romanu preispituje svoj život. Da li je prevara jedan od puteva ka sreći? Coelho smatra da je potrebno prvo definirati riječ izdaja i kaže da to nije njegov put prema sreći.
"Za put ka sreći prvo moramo shvatiti da brak nije statična stvar. On je dinamičan, uvijek u pokretu. Možete biti u braku s istom ženom deset godina i misliti da je to ista žena koju ste oženili. Ali ona to nije. Ta žena se promijenila, a i vi, također. Put ka sreći, u biti, je u predanosti", govori Coelho.
Pisac naglašava da je najveća prijetnja odnosu dvoje ljudi "vampirizirati" svoju vezu i uvjeravati se da će ona zauvijek biti ista.
Coelho kaže da je ljubav u stanju oprostiti sve, te da najbolji primjer za to Isus Krist koji oprašta i spašava.
"I razumjeti oprost je vrlo važno. Mislim da smo svi mi već doživjeli to. U zdravom odnosu ljubav je stanju oprostiti sve. Nemojte prihvatiti sve što kažem, ali oprostite. Ovo naravno uključuje sukobe. Sukobi su normalni, pa čak i poželjni. Suprotno onome što nam se čini, oni održavaju veze živim. Ja sam u braku već 34 godine i do danas razgovaramo, raspravljamo. Naravno da i mi imamo teške trenutke, ali idemo dalje", ističe pisac.
Na pitanje da li se slaže s izrekom da je neznanje blaženo, Coelho kaže:
"Ne. Neznanje samo povećava naše emocije. Možemo poželjeti napraviti grešku, očito. Ali to je blesavo opravdanje, jer čuvati tajnu, nešto skriveno, je mnogo veći teret nego biti iskren, pozitivan".