Detalji iz života
103

Po bh. pjesnikinji su u SAD-u željeli nazvati organizaciju, a u BiH mnogi ne znaju koliko značajna je bila

N. O.
Foto: Privatni arhiv
Foto: Privatni arhiv
Bh. pjesnikinja Ajša Zahirović nedavno je preminula u 93. godini, a mnogima su potpuno nepoznati detalji o njenom životu te brojnim nagradama koje je osvajala kroz godine.
Ono što je posebno zanimljivo i vezano je za bh. pjesnikinju jeste činjenica da je 2020. dobila ponudu da prihvati da se Organizacija pisaca žena SAD-a nazove njenim imenom. Pjesnik Alija Dolovac i prijatelj pjesnikinje Muris Musić u posveti nakon njene smrti istaknuli su brojne zanimljive podatke vezane za njen život, a među njima i ovu informaciju.

Pojasnili su da je ovu ponudu odbila iz dva osnovna razloga - jer je bila bez novca i slabog zdravstvenog stanja, pa ne bi mogla prisustvovati svečanosti.

Zahirović je rođena 21.3.1931. godine, a kako spomenuti dvojac navodi, svojevremeno je bila "prva dama Sarajeva".

Foto: Privatni arhiv
Foto: Privatni arhiv

"Pored svog namli držanja, ekstravagantno se oblačila, tako da su se i dame okretale iza nje. Obišla je cijeli svijet od Rusije do Amerike", navode Dolovac i Musić.

Objavila je 13 zbirki pjesama. Njene pjesme su filozofsko – duhovnog žanra, visokog stila, a pisala je i haiku poeziju.

Ajšine pjesme su prevođene na 28 svjetskih jezika - među kojima su: albanski, arapski, bengalski, engleski, francuski, grčki, gudžirati, hindu, japanski, kineski, koreanski, malajski, malteški, njemački, orija, pendžabi, portugalski, rumunski, slovenački, španski, tai (tajlandski), famial, teluhu i urdu. Mali broj Ajšinih pjesama je komponovan na kasetu "LP" pod nazivom "Bosno, imenom te zovem".

Pred samu agresiju na BiH po Ajšinoj biografiji snimljen je film, pod nazivom "Jeka Ajšinog glasa", čiju mušku ulogu tumači glumac Nermin Tulić, 1992. godine, TV Bosna i Hercegovina, na bosanskom i engleskom jeziku.

Također, Ajša je zabilježena na jednoj od fotografija Toma Stoddarta, koji je svojim objektivom zabilježio prkos hrabrih žena u okupiranom Sarajevu.

Ajšina posljednja fotografija zabilježena 21. marta 2024. (Foto: Privatni arhiv)
Ajšina posljednja fotografija zabilježena 21. marta 2024. (Foto: Privatni arhiv)

Primljena je u Muzej Gazi Husrevbegove biblioteke u Sarajevu, 2016. godine i njena Zlatna kruna, dinastije Kim-So-Ro iz Seula , Južna Koreja, koja je sa ostalom opremom pohranjena u muzej - sobi Biblioteke sa nizom podataka i dokumenata i svu literaturu Ajša je namjenila Gazi Husrevebegovoj biblioteci, što do njene smrti nije realizovano.

Među brojnim nagradama koje je osvajala izdvajaju se: počasni doktorat za književnost (1988. od Svjetske akademije za umjetnost i kulturu); nagrada Zlatna kruna KAYA, dinastija Šila – Kim Soo – Ro, 1990. od Svjetskog instituta za istraživanje poezije (Seul, Južna Koreja); zlatna nagrada ROBERT FROST, 1990. za poeziju umjetnosti za odrasle, (San Monteo, Kalifornija, SAD); nagrada Divan MALA SREBRENA KRUNA sa prikladnim umjetničkim dokumentom, kao treća nagrada poezije za 1991. godinu, 1991. od Internacionalne akademije za književnost, nauku i umjetnost PONTZEN, (Napulj, Italija), unikatna nagrada Internacionalni eminentni pjesnik i prijem u članstvo Akademije, 1991. od Internacionalne poetske akademije, (Madras, Indija).

Također, tu su i: nagrada AUSTRALIA DAY MEDALLION za dostignuća za međunarodnu knjigu poezije "Pod krunom", 1991. od Savjeta Australia Day Council, (Australija); DIPLOMA ČASTI, 1999. od Međunarodne asocijacije grčkih književnika i umjetnika Kulturni centar Melina Merkur – 2. Olimpijada kulture, 1999. za Ajšin doprinos u Kulturi, Atina, grčka; nagrada PJESNIK MILENIJA 2000. sa preporukom švedskoj akademiji za prijedlog za nominaciju za Nobelovu nagradu za 2000. godinu za književnost, od Internacionalne poetske akademije, (Chennai, Indija); NAGRADA ZA ŽIVOTNO DJELO, 2009. od Međunarodne pjesničke akademije.

Svesrdnu pomoć kroz godine karijere joj je pružao Haris Silajdžić omogućavajući joj odlaske na Kongrese, uplaćujući avionske karte i kotizaciju. Međutim, s obzirom da je Ajša bila bez zaposlenja, prilikom odlaska na kongrese raspolagala je sa iznimno malom svotom novca, a zadržavala se duže vrijeme.

Dvojac priča kako se najčešće hranila čipsom na kioscima, pa je zbog iscrpljenosti padala i u nesvjest prilikom brojnih putovanja od kojih nije odustajala. Za životne potrebe primala je umjetnički dodatak.

Ajša je 2013. godine imala lakši moždani udar, nakon čega joj je desna strana bila znatno oštećena, tako da se mogla samo nazor lijevom rukom loše potpisati, od kada prestaje njena karijera.

Dolovac i Musić napominju da joj je ostala neispunjena želja, da se škola koju je i sama pohađala na Vratniku nazove njenim imenom.

Vezani članci