Postanite dio priče o spašavanju antifašista koji su u ovom ratu drugi put stradali
Riječ je o djelima 17 velikana jugoslavenskog i bh. slikarstva: Ismeta Mujezinovića, Marija Mikulića, Rizaha Štetića, Voje Dimitrijevića, Ljube Laha, Hakije Kulenovića, Petra Tiješića, Ive Šeremeta, Romana Petrovića...
Kako nam je kazao restaurator Lugić, on je Muzeju donirao stručnu obradu i projektnu dokumentaciju o svakom djelu ponaosob, kako bi se znalo u kakvom je stanju zbirka i kakvi joj tretmani trebaju da bi se dovela u optimalno stanje.
"S obzirom na to da su ove slike nastale u isto vrijeme, u istom projektu, bilo je moguće koncipirati minimalnu cijenu restauracije koja u prosjeku iznosi 400 KM. Osmislili smo opciju da građani ili pravne osobe za 400 KM postanu mecene, sponzori koji će omogućiti restauriranje jedne slike. Zahvaljujući prijateljima Muzeja, od 104 slike već je prikupljen novac za njih 40, a za početak projekta već je završena restauracija osam slika", objašnjava Lugić u razgovoru za Klix.ba.
Portreti mladih antifašista protjeranih iz naše svakodnevnice
Naglašava kako je ovo samo jedan segment, te da se likovna baština koja se nalazi u depou Historijskog muzeja sastoji od 2.500 slika.
"Najuzbudljivije u svemu ovome je da su ovo antifašisti, niko nije bio stariji od 30 godina i svi su poginuli u Drugom svjetskom ratu, a sada su u ovom ratu od metaka i gelera i drugi put stradali", kaže restaurator.
Procjenjuje da su slike u dobrom stanju, jer su donekle bile zaštićene u svojim kutijama.
"Najviše su oštećene gelerima, isušivala ih je toplota, vlaga im je poremetila vezivna svojstva, a kad je došlo do ove perforacije od gelera, na svim tim mjestima oštećenja su nastavila da se šire", priča Lugić dok nam pokazuje iscrtane koordinate oštećenja detektiranih posebnim svjetlom. Niz oštećenja je predstavljen kao postavka kako bi se vidjelo šta se sve mora popraviti. Restauracija se radi prema propisanim standardima, nema nikakve improvizacije, inovacija, zamjenskih materijala, sve je vrlo precizno i strogo definisano.
"Svaka od ovih slika prvo mora proći identifikaciju, treba odrediti period nastanka, period u životu autora, u njegovoj karijeri, postojanje signature, a onda se ide na dijagnostiku, utvrdi se procenat vlažnosti, vezivna svojstva platna, elasticitet... Ako se dogodi ovakva perforacija, onda su svi ti slojevi, a ima ih šest-sedam, poremećeni. Restauracija se sastoji u tome da se ova autentična supstanca stara 70 godina savremenim materijalom dovede u sposobnost da reaguje na oscilacije vlage i temperature, a da pritom ne dođe do pukotine, do oksidiranja slojeva, da se ne pojavi bilo kakva fleka", objašnjava Lugić koji uživa u svom poslu, pa u toku rada čita o samom autoru.
"Svašta se pritom proživi", ističe.
Katastrofalni uslovi u depou Muzeja
Portreti velikih slikara nastali su u periodu od 1948. do 1953. godine i odražavaju njihov specifičan slikarski rukopis.
"U znak zahvalnosti Historijski muzej BiH će ispod svake slike upisati ime donatora, objaviti u medijima da je slika spašena njegovom zaslugom, a sam donator će dobiti Povelju zahvalnosti", kaže Erna Šošević iz firme Mondi Consulting, koja lobira kod donatora za finansiranje ovog projekta kao prijatelj Muzeja i kulturne baštine BiH. "Prvi donator bio je šef Misije OSCE-a u BiH Fletcher Burton. On je odabrao sliku Lepe Radić, koju je naslikala Nada Novaković 1951. godine. Njegov primjer su slijedili Mary Ann Hennessey, Željko Komšić, ambasador Kuvajta Mohammad Fadel Khalaf, Zlatko Lagumdžija, Aida i Sanjin Lugić, Emina Omanović te Sandra i Edin Hadžimusić".
Edin Hadžimusić je i autor šestominutnog filma koji ima cilj da zabilježi stanje djela prije, u toku i poslije restauracije, te da motiviše građane i potencijalne donatore da se uključe u spašavanje vrijednih djela kulturne baštine koja zbog loših uslova propadaju.
Voditeljica Umjetničke zbirke Svjetlana Hadžirović kaže da su uslovi u depou u kojem se ona nalaze katastrofalni:
"Naša zgrada je u ratu potpuno devastirana, nikad nije uloženo ni najmanje sredstava da se nešto obnovi. Imamo prozore koji se ne mogu otvoriti ili zatvoriti, od 1992. godine nemamo grijanje i sva naša građa trpi i visoke i niske temperature i vlagu i pravo je čudo da ove slike izgledaju ovako. Međutim, pokrenuli smo restauraciju, prošle godine smo proglašeni nacionalnim spomenikom, tako da se nadamo da ćemo se moći izvući iz ove situacije".
Ove godine je Historijski muzej obavio puno posla. Otvorili su vrata svim zainteresovanim različitim postavkama i događajima, te pokrenuli međunarodnu saradnju.
"Uključili smo veliki broj mladih ljudi koji sad dolaze i žele volontirati u Muzeju i na svoj način doprinijeti da on opstane", zadovoljna je direktorica Muzeja Elma Hašimbegović. Ona se nada da će projekt "Restauracija u toku" biti pokazatelj da se u ovim nenormalnim vremenima i uslovima zaista iznutra može profesionalno raditi uz veći angažman uposlenika i pomoć prijatelja.
Bez plata, u zgradi koja prokišnjava, ničiji, ali s velikom nadom
Priznaje da je najteže motivisati ljude da rade u nemogućim uslovima, kada nemaju primanja i osiguranu egzistenciju. Ipak, agresivnijom politikom i većim angažmanom uposlenika Muzeja počeli su pristizati i rezultati.
"Dok čekamo rješavanje pravnog statusa i normaliziranje situacije sve zainteresovane pozivamo da 30. oktobra u 18 sati dođu na zajedničko otvaranje tri izložbe u okviru projekta Restauro, koje smo priredili sa Komisijom za očuvanje nacionalnih spomenika BiH i Institutom za konzervaciju i restauraciju iz Rima. Dan poslije je panel diskusija u okviru koje će stručnjaci, profesionalci iz ovih institucija, govoriti o svojim projektima. Razgovarat ćemo sa gostima iz Italije da vidimo na koji način zajedničkim snagama možemo aplicirati za grantove, jer je to općenito naša politika u posljednje vrijeme. Ako već nismo u prilici da sami produciramo, onda da ugostimo neku važnu izložbu, kao što je bila 'A Day in the World' iz Švedske", kaže Hašimbegović.
"Restauracija u toku" posjetiocima će ponuditi višeslojnu priču, uz svako djelo bit će napisani podaci, biografije, izgled slike prije restauracije...
"Restauracija je samo jedan sloj priče o narodnim herojima koji su zapostavljeni ili potpuno izbačeni iz javnog prostora. Imena ovih ljudi su nosile ulice, trgovi, škole, udruženja, organizacije, a danas ih skoro i nema. Svaki pojedinac se može uključiti u priču spašavanja i pomoći borbi Historijskog muzeja za očuvanje zbirke iz vlastitih resursa", naglašava Hašimbegović i dodaje da su sve te aktivnosti usmjerene ka hitnoj obnovi zgrade, popularne Kocke.
"Ove godine smo uz podršku Općine Novo Sarajevo sanirali dio krova i riješili dio tog problema, ali se s prvim kišama ponovo počela pojavljivati voda na pojedinim mjestima. Ministarstvu civilnih poslova smo aplicirali za projekt "Zbirka po zbirka", sad je u fokusu umjetnička zbirka, prvi korak su ove 104 slike, a onda ćemo pokušati nabaviti nešto opreme koja će omogućiti bolji tretman i čuvanje kolekcije. Mi imamo 2.500 eksponata, to nije mali broj, radi se o vrhunskim imenima jugoslavenskog i bh. slikarstva, tako da je to vrijedna kolekcija. Restauracija zgrade nije jednostavan niti jeftin poduhvat, ali mi idemo korak po korak. Na Arhitektonskom fakultetu je napravljen vodič za investitore sa okvirnim iznosima za obnovu", objašnjava direktorica i dodaje da je Muzej i dalje "ničiji":
"Mi i dalje nemamo nikakvu podršku nijednog nadležnog ministarstva, ništa se nije promijenilo".
