Predstava "Presuda: Tiha likvidacija" večeras u sklopu 35. Dana teatra mladih
Ovaj autorski projekat Seada Đulića igran je širom BiH, ali i u Hrvatskoj, te Srbiji. Izveden je na više uglednih festivala, te dobio nekoliko nagrada. Radi se o potresnom i vrlo emotivnom svjedočenju o životu.
Pozorišni kritičar Mladen Bičanić o predstavi je, nakon izvedbe na festivalu Kestenburg u Banja Luci zapisao: "Sam na pozornici, Sead Đulić prekapa po svom život skupljenom u 50 kutija od cipela – sve su to fragmenti njegovog postojanja, segmenti njegovog rada, njegove čežnje, ljubavi i boli u tih su 50 kutija koje, po željama iz publike, vadi, otvara, i raspliće svoj život.
I vesela i tužna, i tiha i mračna, ogrezla u smijeh i suze, predstava je to što nas pita i o svom vlastitom životu, jesmo li, kada je trebalo učiniti nešto, to i uradili ili smo se predali i pognuli glave, praveći se da ne primjećujemo što se oko nas zbiva. Sead Đulić, sam na pozornici sa svojih 50 kutija od cipela, uredno poslaganih i označenih brojevima, govori publici upravo to – nemojte se nikada predati, prestati govoriti, nemojte se pokoriti – i u tome je njena neporeciva snaga i moć".
Nakon izvedbe u Zagrebu Katarina Kolega u online časopisu Akademije dramskih umjetnosti u Osijeku, piše: "U predstavi 'Presuda: Tiha likvidacija' Sead Đulić dolazi na pozornicu na kojoj se nalazi zid sagrađen od pedeset kutija cipela.
U svakoj od njih nalazi se neki predmet koji ga podsjeća na jedan trenutak u životu, sretan ili tužan, privatni ili poslovni. U tim kutijama skrivene su njegove osobne, intimne priče o ljubavima i razočaranjima, o susretima koji su ga obilježili, o ratnim traumama i dogodovštinama, o kazališnim uspjesima i problemima.
Publiku dočekuje kao prijatelja kojem prvo pripovijeda o teškoj bitki za Mostarski teatar mladih koji je zajedno sa grupom prijatelja pokrenuo davne 1974. Nakon uistinu šokantne priče, poziva gledatelje na igru zvanu 'kopanje po mom životu'. Tko želi čuti priču, mora izgovoriti jedan od ponuđenih brojeva na kutijama od cipela.
Svaku priču pripovijeda vrlo spontano i prirodno, a opet toliko sugestivno, natopljeno snažnim emocijama i s mnoštvom detalja ne gubeći pritom čvrstu dramaturšku strukturu početka, vrhunca i kraja. Njegovo je pripovijedanje poput ispovijesti – ispovijesti jednog života, ali i vremena koje je trebalo dostojno preživjeti, ne gubeći, uprkos svim nevoljama, moralnu vertikalu i ljudskost.
Kako ostati čovjek, uprkos svemu, kako naći nadu u najgorim trenucima, kako se boriti, a pritom spasiti neprijatelja - o svemu tome uči nas Sead Đulić - snažan aktivist i borac za humani svijet u kojem nema podjela, već samo mostova."
"Ukratko večeras svjedočimo o našim životima, ali i o životu našeg teatra. Počelo je početkom 2011. godine. Oteli su nam dvoranu. Oteli su nam kompletnu opremu i drugu imovinu. Oteli su nam dokumentaciju. Oteli su nam kostime, scenografije, rekvizitu i sve drugo od 15 živih predstava.
Oteli su nam finansije. Oteli su nam identitet. Nas pojedinačno proglasili kriminalcima, nesposobnjakovićima, manipulatorima... Mi opstali, preživjeli i danas rastemo. A oni se nisu makli s mjesta. Uništili su preko 2 miliona uložena u teatar par godina do te 2011. godine i ponovo džabalebare sa tuđih leđa.
Ako vas zanima ko su oni dođite na 173. izvedbu predstave 'Presuda: Tiha likvidacija' i čujte naše svjedočenje", poručili su iz Mostarskog teatra mladih.
Šok u Madridu i drugi poraz Reala u Ligi prvaka: Milan trijumfovao u velikom derbiju
Lana Stanišić: Imam dovoljno posla na sebi da bi me pogađali komentari anonimnih dušebrižnika
