Pusta zemlja je duga poema koja je široko priznata kao jedna od najpoznatijih poema 20. vijeka i najznačajnije djelo moderne poezije. Objavljena je 1922. godine.
"Ton poeme oscilira između satiričnog i proročanskog, a poemu karakterišu nagle i nenajavljene promjene naratora, prostora i vremena, kao i aluzije na mnogobrojne i međusobno često različite kulture i književnosti. Poema se sastoji iz pet dijelova. Prvi dio poeme 'Sahrana mrtvaca' prikazuje različite motive razočarenja i očaja. Drugi dio 'Partija šaha' opisuje nekoliko likova, čije se naracije smijenjuju, a koji iz iskustva govore na te teme. 'Propovijed vatre', treći dio poeme, predstavlja filozofsku meditaciju koja je povezana sa slikovitim prikazom smrti i poricanja samog sebe, nastalim pod uticajem Avgustina Hiponskog i istočnjačkih religija. 'Smrt od vode' je, četvrti i ujedno najkraći dio poeme, nakon kojeg ona kulminira u petom dijelu 'Ono što reče grom', koji dovodi do zaključka kroz sliku strašnog suda. Kako je poemu pročitao eMTeeM i doveo je u vezu sa društvom u kojem živimo govori predstava", navodi se u opisu predstave.
U predstavi igraju: Sara Kljajić, Sarah Sarić, Irma Lipovac, Miran Bečević, Kemo Krpo, Haris Pašić, Adnan Bratić, Tarik Begović, Haris Habibija i Faris Smajkić, a režirao je Sead Đulić.
"Ova predstava, stavljena u moderne okvire, je priča svakog pojedinca ponaosob o okolini koja ga pritiska i pretvara u marionetu. Možemo li se oduprijeti?", zaključuju iz eMTeeM-a.