Premijera jedinstvene opere "Tri boje cvekle" u petak na sceni SARTR-a

Libreto za operu je napisala Jelena Novak, dirigent opere je Fuad Šetić, kostimografiju i scenografiju potpisuje Armin Ćosić, koreografiju i scenski pokret Emir Fejzić, fotografije iz procesa i predstave Aida Redžepagić. Glumačku podjelu čine Ana Mia Karić, Emina Muftić, Amila Ravkić, Sanjin Arnautović, Hana Zrno, Matea Mavrak, Lidija Kordić, Nikolina Vujić, Sara Seksan i Alen Konjicija.

Novinarima se obratila direktorica SARTR-a, Maja Salkić, istaknuvši da je "Tri boje cvekle" treća premijera pozorišne sezone 2024/25.

"Na našu radost, postavljamo domaći tekst dramaturginje Nejre Babić. Hrabro smo prihvatili izazov i upustili se u proces koji je za nas bio potpuno nov. Po prvi put postavljamo Operu na scenu SARTR-a. SARTR se uvijek trudi, pored umjetničkog sadržaja, donijeti određene inovacije i naučiti nešto novo. Prije svega, ovo je velika edukacija za naš ansambl i teatar, ali i za publiku", kazala je Salkić.

Jelena Novak zahvalila se ekipi SARTR-a na pruženoj prilici.

"Moj prvi dolazak u Sarajevo je zadocnio, ali je na kraju bio zbog opere i pjevanja. Još uvijek postoji jedna velika zabuna kada se govori o operi. Publiku opera asocira na tradicionalne operske kuće i repertoar koji poznaju. Preokret se desio 1976. godine sa čuvenom operom Ajnštajn na plaži Roberta Vilsona i Filipa Glassa. Tada je rođena opera koja je začela novi operski svijet – svijet koji je u dijalogu s tradicionalnom operom, ali je na mnoge načine i preoblikuje te kritikuje. Opera se danas izvodi u parkovima, na bazenima, na autoputevima. Tri boje cvekle se naslanjaju na Irenine operske izraze, možda prije svega na preispitivanje operskog glasa i solidarnosti operskog pjevanja. Za tradicionalnu operu se često kaže da je veća od života, i to je nešto što se dešava kada se pjeva. Sinergija operskog glasa i glumačkih glasova, koji su kao buket šarenog vokalnog cvijeća, veoma je važna, jer se rađa solidarnost. Kada je teško i kada smo u situacijama koje je potrebno prevazići, važno je da glasovi pjevaju zajedno.. Na globalnoj operskoj sceni van ustoličenih operskih institucija Tri boje cvekle se upisuje na mapu druge, nove, progresivne opere. Pri konstrukciji libreta, bitno je bilo da smo došli do toga da u ovoj operi postoje tri godišnja doba. Na neki način, proljeće nikada ne dolazi, zato što je majka u proljeće umrla i nikada je proljeće nije sačekalo. Bilo je bitno raditi s tim bolom i raditi s nedostatkom koji nikada neće biti nadomješten", tvrdi ona.

Autorica teksta, Nejra Babić Halvadžija, istakla je da su Maja i Irena, nakon što su pročitale tekst, u njemu odmah prepoznale muziku.

“Irena je vidjela veličanstvenost i slavljenje života, iako se ovaj tekst bavi smrću moje majke. Nikada nisam mislila da ću doživjeti da čujem svoje riječi koje neko pjeva. Irena je napravila kompozicije koje idu u samu srž tih riječi. Ono što osjećam sada je velika zahvalnost ekipi SARTR-a i ansamblu, jer me njih deset grli sa scene. Sada njih deset pjeva za moju mamu. Sve što iskreno napišete, s najvećim uvjerenjem, nikada neće biti dovedeno u pitanje, i na taj način je ansambl prihvatio priču o mojoj mami kao svoju", kazala je Babić-Halvadžija.

Rediteljica Irena Popović Dragović kazala je da je, kada je došla u Sarajevo nakon priprema za rad i čula kako se uvježbava te s koliko se posvećenosti i ljubavi stvara, shvatila da nije lako ozvučiti tugu a da ona ne zvuči tužno, niti je jednostavno pronaći scenski način da se prikaže gubitak, a da ne djeluje patetično.

“Čitajući Nejrin tekst sama sa sobom sa se dogovarala kako da golemu tugu predstavim kroz zvuk. Po ko zna koji put sad mogu da kažem da jedino muzika ima tu moć da napravi puni lijevi u garažu i da parkira emociju dalje njego je njen centar, jer ako je u centru, onda je to vodopad suza koji za pozorište nije dobar. Pozorište je ipak fikcija, a život je život, a mi - svi suočeni sa gubitcima, prosto smo načeti na razne načine. Najteže je, kada radite, napraviti profesionlanu distancu kako bismo porodili operu. Pjevanjem opere pravimo komfor zonu koja nam pomaže da se ne raspadnemo. Jedino u šta vjerujem u teatru su kolektivni činovi, ne volim prvačke podjele. Saosjećanje i empatija, susret sa divnim ljudima. Pored zahvalnosti želim da kažem da svaki glas, svaka boja je režirala ovo sve, najmanje sam tu ja. U životu se rijetko dese tekst, muzika, dobri ljudi i tema i to je jedina istina - da je iznad nas predstava. Napravili smo kupolu koja nas štititi od lošeg vremena, dešavanja, ljudi, loših predstava. I to je čistota i utjeha”, kazala je.

Glumica Ana Mia Karić istakla je da je, nakon ovog procesa, shvatila kako se život nakon gubitka nastavlja kroz ljubav, sjećanja i umjetnost. Glumica Emina Muftić spomenula je tehniku Ho'oponopono, koja potiče s Havaja.

"Dok sam išla na press konferencije i probe, suočena s vlastitim stanjem i delikatnom temom, ponavljala sam: 'Žao mi je, oprosti, molim te, volim te'", kazala je Muftić.

Operna pjevačica Amila Ravkić istakla je da je njeno iskustvo s ovom vrstom opere veoma skromno.

“Kroz edukaciju sam se bavila istraživanjem i radionicama koje su podsticali ovu vrstu izraza i kreacije, ali je ovo prvi put da budem dijelom ove vrste produkcije. Hvala Nejri koja nam je dala priliku da kroz njeno lično iskustvo izvučemo pouku, a da ne moramo da prođemo kroz to iskustvo. To je veliki blagoslov života da učite o priroitetima života, empatiji, ljubavi", poručila je Ravkić.

Premijera opere "Tri boje cvekle" je planirana 4. i 5. aprila u 20h.