Preminuo Aleksandar Saša Bukvić, čuveni umjetnik i vlasnik kultne slastičarne Jadranka
Vijest o njegovoj smrti podijelio je novinar Pavle Pavlović, oprostivši se od Bukvića riječima: "Vozdra, Saša i vječno mirno spavaj u svom Rajvosa kojeg nisu mogle zamijeniti ni Kanade ni Amerike".
Bukvić je rođen 1949. godine u Šapcu. Odrastao je i školovao se u Sarajevu, gdje je na Akademiji likovnih umjetnosti diplomirao na Odsjeku za vajarstvo.
Tokom studija 1979. godine u sarajevskom caffeu Zvono sa Slobodanom Dragašem i Jovicom Maričićem, studijskim kolegama, počeo je organizovati likovne i druge umjetničke programe, kako bi omogućio mladim ljudima da predstave vlastitu umjetnost.
Tri godine kasnije, u aprilu 1982. godine sa Sejom Čizmićem, Biljanom Gavranović, Sadkom Hadžihasanovićem i Narcisom Kantardžićem, a kojima će se kasnije pridružiti Kemal Hadžić, osnovao je likovnu grupu Zvono čiji se rad smatra pionirskim na planu konceptualne umjetnosti u Bosni i Hercegovini. Danas jedina nagrada koja se dodjeljuje mladim umjetnicima/ama u Bosni i Hercegovini, a čiji je pokretač za BiH Centar savremene umjetnosti (SCCA) nosi naziv Zvono i u zemljama u kojima se dodjeljuje ime dobija po pojedincima ili umjetničkim grupama koji su u vlastitim sredinama pravili pomake na umjetničkoj sceni.
Umjetnički iskorak grupe Zvono podrazumijevao je nekonvencionalno djelovanje i izlazak u javni prostor, bilo da je riječ o izložbama ili performansima koje su radili i na nogometnim stadionima i na obalama rijeka.
Paralelno sa radom u grupi razvijao je vlastiti umjetnički izraz te izlagao samostalno i sa grupom na brojnim izložbama u Jugoslaviji i van njenih granica.
Uz Jusufa Hadžifejzovića i Radoslava Tadića, Aleksandar Saša Bukvić osnivač je Jugoslovenskih dokumenata, najznačajnije manifestacije posvećene savremenoj vizulenoj umjetnosti na tlu Jugoslavije.
Nakon četrnaest godina života u Kanadi, Saša Bukvić se vratio u Sarajevo gdje je nastavio realizovati umjetničke programe u Galeriji Zvono, podržavati mlade umjetnike i umjetnice što je bio dio njegove cjeloživotne autorske i lične misije, uz fokus na uvezivanje teorije i prakse, te promociju mladih historičara umjetnosti.
Sudija iz Italije plakao po završetku meča Lige prvaka u Njemačkoj, trener Leipziga ga tješio
