Naslovnicu i ostale stranice dizajnirao je Amir Hadžić.
"Oduvijek su bile tu, oko mene. Te slike. Šarenilo pred mojim očima, paleta umrljana bojama, fildžan sa vodom na kojem se kist 'odmara'. Zdjela sa kriškama oguljenih jabuka i štafelaj pored prozora na spratu jedne stare kuće u Podtekiji. Deda strpljivo i polako nabacuje boje na papir i prizori nastaju. Volio sam njihovo šarenilo, živost i sjaj. Dopadao mi se kao malom dječarcu sav taj ambijent, jako. Sviđale su mi se sličice i dok sam odrastao, ali sa glavom punom misli koje idu uz tinejđerske prioritete, gledao sam ih 'nako, usput. Tek puno godina kasnije, postao sam svjestan dubine u tim živim tragovima kista. Toliko malih figurica, stvarnih likova iz nekog drugog, ne tako davno prohujalog vremena, što 'plivaju' u moru boje. Podstaklo me sve to da danas stvari oko sebe gledam vedrijim očima, da se počnem prisjećati dragih lica i trenutaka iz dana koje ja pamtim. Lijep je miris snijega u zraku i topli dah sarajevskih ljetnih noći. I nije ih tako teško prizvati, ali poželio sam da knjiga na svojim stranicama pored slika sačuva nekako, osim mojih i uspomene meni bliskih i dragih ljudi. I da tako svjedoči o lijepim danima na ulicama Sarajeva. Prijatelji su mi pomogli i knjižica je danas tu. Priče o Sarajevu, priče o ljudima", napisao je Dvorniković.
On kaže da je ova knjiga "jedna topla priča koja traje i spaja neke davne i ove naše dane".
Dvorniković uz to dodaje: "Puna je slika iz prošlih vremena koje bude sjećanja. Ona je posveta dragim ljudima i stvarima i onom lijepom što je ovaj mali grad utkao u nas, naše uspomene i živote koje živimo danas. Akvareli i storije uz njih slikaju svakodnevnicu i detalje iz života 'običnog' gradskog svijeta. Naš grad, mjesto gdje pripadamo, stalno se mijenja, ali neke stvari ostaju iste i uvijek će biti. Zime su toplije, ljudi baš i nisu, ali ipak otvore širom vrata svojih domova, idu jedni drugima, paze se, druže i nađu se tu da pruže ruku kad treba. Kad je teško i kad je vrijeme radosti. Čvrst je taj stisak. Eho dalekih godina, bezbroj ljudskih emocija i doživljaja, more sudbina koje se dešavaju, prepliću, danas, sutra i uvijek će. Ta iskra ljudske topline će uprkos sjeni vremena ostati zapisana kao vrlina svijeta iz ove naše doline. A kad se magla iznad grada digne prizor je lijep".
U predgovoru monografije "Priče o Sarajevu, priče o ljudima" Vojislav Vujanović između ostalog kaže: "Zvonimir Dvorniković je kistom i olovkom crtao i ispisivao hroniku svog grada i sačuvao od zaborava njegova povijesna razdoblja čijim je sudionikom bio. Sam slikar, svojom stvaralačkom osebujnošću, svojom snagom doživljavanja koja se uvijek ugrađivala u kompoziciju slike, nalazio se u središtu slike, bio onaj koji sve to proživljava i zapisuje kao trenutak sopstvene istine. I zavješta budućima. Nama. To su živi prizori, koji su se oslobodili iz ralja nezajažljivog vremena i ostali da nama svjedoče o lirskoj ustreptalosti koja je nekada ispunjavala Sarajevo".
