Prijatelji se opraštaju od Dragana Jovičića: Zavjesa je spuštena, ostala je tišina...
"S neizmjernom tugom i nevjericom primili smo vijest da je naš Gagi, naš Dragan Jovičić, preminuo. Otišao je prijatelj, čovjek, učitelj, glumac, prvak... Ostavio je neizbrisiv i neporeciv trag, kako u svom Kamernom, u kojem je proveo najveći dio svoje glumačke karijere, tako i na scenama svih naših teatara. Ostale su stope velikana u koje više niko neće moći stati. Ostali smo mi, na pustoj sceni, obesmišljeni i neizrecivo shrvani, da mu uputimo posljednji pozdrav. Da ga pozovemo na bis. Da se pozdravimo. Danas je dan žalosti za Kamerni teatar 55. Danas su zavjese spuštene", stoji u saopćenju Kamernog teatra 55.
Odlaskom Dragana Jovičića shrvana je bila i glumica Mona Muratović.
"Dragan. Glumac. Čovjek. Sarajevo. S Draganom je sve ovo po malo umrlo. Nezmisliv gubitak. Osjećam se kao u ratu kada su mi javili veliki iznenadni gubitak bliskih osoba, nepravedan, iznenadan, brutalan. Nadam se da je negatore koronavirusa i zagovarače nenošenja maski barem malo stid, iako je to suvišno reći u ovom času", kazala je Muratović.
Izrazila je iskreno saučešće porodici i kolegama koje su imale čast i zadovoljstvo više vremena provesti s Jovičićem na sceni.
"Mi smo skupa igrali 'Snijeg' prošli mjesec i teško mi je zamisliti da postoje riječi koje mogu adekvatno opisati to kako je Dragan bio pozorište u svom najplemenitijem, najuzvišenijem obliku. Zbogom, Dragane, nakon vas je Tišina", poručila je Muratović.
Vrlo emotivan je bio i Enis Bešlagić koji je kazao da je Jovičić bio njegova prva podrška u glumačkom poslu.
"Hvala, hvala, hvala... moj Dragane. Hvala tvojoj ljudskosti i tvom prijateljstvu. Molim Gospdara da te nagradi za svako dobro koje si pružao nesebično svima, a meni bio prva podrška u mom glumačkom poslu. Od 'Čudan Pazar', pa preko silnih zajedničkih predstava i sve do 'Duhovi Sarajeva'. Ti si taj duh Sarajeva zbog kojeg smo se svi mi Bosanci i Hercegovci osjećali ponosnim. Hvala i za sve one koji te vole u ime ove ljubavi bezinteresne. Počašćen tobom, moj dobri Dragane, zahvalan na svakom zajedničkom trenutku. Suosjećanje porodici Jovičić i svima onima koji nemaju dva srca, jedno za ljubav, a drugo za mržnju", napisao je Bešlagić.
Da je Draganov odlazak veliki gubitak za teatar, ali i za publiku, kazao nam je Izudin Bajrović, direktor Narodnog pozorišta Sarajevo.
"Napustio nas je zaista jedan od najvećih glumaca u Bosni i Hercegovini. Svi smo se nadali da će ga ovaj virus samo zakačiti i da će nam se Dragan vratiti. Nažalost, nije bilo tako, svi vidimo koliko je ovaj virus opasan, a za njega je bio koban. Ovo je veliki gubitak, kako za teatar, tako i za publiku koja više neće imati priliku da ga gleda", kazao je Bajrović.
Da je Dragan bio anđeo teatra, veliki umjetnik, aristokrata duha, riječi su reditelja Dine Mustafića.
"Poseban na sceni kao i životu, plijenio je svojom plemenitom energijom i otmjenošću poziva, glumu je doživljavao kao svetost igre", kazao je Mustafić, govoreći o velikom gubitku teatarske scene nakon njegove smrti.
Danas je jedan od onih dana kada shvatite da je nečijim odlaskom otišao i dio vas, kazao je Alban Ukaj.
"Pola života sam proveo u Prištini i pola u Sarajevu. Kad me neko pita, kako ti je u Sarajevu? Šta tebi znači Sarajevo? Meni je Sarajevo Dragan Jovičić. Upoznao sam ga nedugo nakon mog dolaska u Sarajevo", počeo je Ukaj prisjećajući se Jovičića.
Kazao je kako je imao neku prećutnu potrebu da se brine za njega. Bio mu je i otac i drug i kolega i učitelj.
"Dijelili smo stan na Cetinju tokom rada na predstavi 'Hanibal Podzemni' u režiji Dine Mustafića. Često smo putovali na relaciji Sarajevo-Cetinje. Uvijek je insistirao da idemo jadranskom magistralom, iako je bio duži put, jer je volio gledati more. U šali je govorio da je po profesiji ribar, a da mu je gluma samo hobi", pisao je Ukaj.
Zatim je nastavio dijeliti uspomene s Jovičićem...
"Jednom su nas na hrvatskoj granici držali okruglo dva sata zbog mog imena i mjesta rođenja. Ja sam se bio navikao na te prizore, a njemu je bilo strašno neprijatno. Imao je fizičku reakciju, zabolio ga je stomak. Kada su nas nakon dva sata pustili da nastavimo put, morali smo stati jer nije mogao da vozi. Šutio je u automobilu i kad smo prešli granicu s Crnom Gorom rekao je da ćemo spavati u Budvi", kazao je Ukaj.
Probudio ga je, kaže, dan poslije u 4 sata ujutro.
"U ruci je imao dva štapa za pecanje. Rekao je, 'Albane budi se, našao sam nam i čamac'. Otišli smo u neki mali otočić i bacili štapove. Satima smo šutjeli i gledali u more. To je zadnja tišina koje se sjećam u životu", bolno se prisjetio Ukaj.
Od Dragana Jovičića oprostile su se i kolege Nadine Mičić, Muhamed Hadžović, Merima Lepić-Redžepagić, Vanesa Glođo, Igor Skvarica, Belma Salkunić i mnogi drugi čije je njegov odlazak u 66. godini ostavio u nevjerici.
Kako su poručili iz Kamernog teatra 55, detalji o komemoraciji za Dragana Jovičića bit će objavljeni naknadno.
