To je istinita priča o Morisu Albahariju, bosanskom Sefardu koji je odrastao u Sarajevu i o tome kako ga je znanje ladina, judeošpanjolskog, njegovog maternjeg jezika, spasilo tokom holokausta.
"Radi se o jeziku koji pripada romanskoj grupi, a Albahari je tako govorio sa italijanskim vojnicima koji su ga zaštitili. Cijeli film je ustvari jedna oda jeziku koji se polako gubi, a mi ga u BiH pokušavamo zaštititi i sačuvati, tako da će vjerovatno od sljedeće školske godine na Filozofskom fakultetu u Sarajevu postojati alternativni kursevi ladinskog jezika i kulture", izjavio je predsjednik Jevrejske zajednice BiH Jakob Finci.
Ako ima neka poenta cijelog filma, kako je dodao Finci, onda se ona odnosi na to da je sve dobro znati i da svaki jezik može da koristi, pa čak i jezik naših predaka koji više gotovo niko ne govori.
Film je rađen u američkoj produkciji, a autori Susanna Zaraysky i Bryan Kirscher prikazali su priču o sefardskoj zajednici i životu u starom Sarajevu, o jeziku kao dijelu kulturne baštine i identiteta, o muzici, o lijepim i bolnim uspomenama. U filmu se pojavljuju i malobrojni preostali izvorni govornici ladinskoj jezika u Sarajevu, kao i izvođači tradicionalne sefardske muzike i sevdaha.
"Film je napravljen sa jednim ciljem. Autorica Susanna Zaraysky, novinarka i publicistkinja iz SAD-a, poliglota je i stalno tvrdi da su jezici spona među ljudima. Ovim filmom je htjela da dokaže da znanje jezika spašava glavu", kazao je prije projekcije Moris Albahari.
