Prvakinja Baleta NPS Tamara Ljubičić: Samo radom se može postići i ostvariti svaki san

Put od Novog Sada do Sarajeva

Ljubav prema baletu dogodila se kada je imala samo pet godina i dovoljan je bio tek jedan susret s baletom kako bi shvatila da je to njen životni poziv. Svaki početak je težak, kaže nam i dodaje kako je bilo potrebno mnogo rada i odricanja da bi osjetila napredak. Nakon više od dvadeset godina bavljenja baletom kaže nam kako je kroz 'umjetnost na vrhovima prstiju' mnogo naučila o sebi, životu i tome da samo upornost i istrajnost pokazuju rezultate.

"Baletski igrač svaki dan ispočetka svoje tijelo priprema za ono što ga čeka od proba pa do predstava i nije moguće napraviti dužu pauzu. Zato je, pored fizičke, potrebna i dobra psihička izdržljivost. Na početku karijere sam imala i nekoliko lakših povreda, što me je također naučilo koliko je bitno napraviti balans između vježbanja i odmora, voditi računa o zdravoj ishrani i uopće zdravlju samog organizma, koje je nužno za postizanje rezultata", ispričla je.

Osnovnu i srednju baletsku školu završila je u Novom Sadu i odmah nakon završetka školovanja dobila je posao u ansamblu Srpskog Narodnog pozorišta.

"Tamo su me svi poznavali, znali su kakav sam igrač, koje su moje mogućnosti i na neki način mi je bio poznat put kojim ću ići i graditi karijeru u tom pozorištu. Međutim, osjećala sam potrebu da odem i da pokušam u gradu i pozorištu gdje me niko ne poznaje i nije upućen u moj rad od ranije. Tako sam odlučila da negdje odem, a sasvim slučajno je taj grad bio Sarajevo", rekla je iskreno.

U želji da što više vremena provodi na sceni, a nakon što je čula da Narodno pozorište Sarajevo ima dobar baletski ansambl i relativno bogat repertoar odlučila je svoju sreću okušati u glavnom gradu BiH.

"Došla sam na audiciju, dobila posao i to je bio početak jednog novog poglavlja za mene. Mislila sam da ću ovdje ostati samo nekoliko godina i da ću nastaviti svoj put u nekom drugom pozorištu, međutim, to se nije dogodilo. Sa svakom novom odigranom predstavom moja želja da ostanem ovdje je bila sve jača. Tako sam ostala, u 'Kući na Obali' sam već punih devet sezona", rekla je.

S Tamarom je u Sarajevo stigao i njen momak Boris Vidaković koji je također baletski igrač.

"Nas dvoje smo zajedno radili u pozorištu u Novom Sadu kada smo odlučili krenuti put Sarajeva. Svakako da mi je bilo lakše da se odlučim na taj korak zato što smo krenuli zajedno. Na sceni je predivan osjećaj kada igram s Borisom, jednostavno se tako dobro poznajemo da razgovaramo i bez riječi. Boris je izuzetan i siguran kao partner na sceni, zrači posebnom energijom, a to je veoma bitno za uspješnu predstavu", pojasnila je.

Kaže nam da je u Sarajevo došla bez ikakvih očekivanja, samo sa željom da što više igra i napreduje i priznaje da tada nije mogla ni zamisliti da će biti prvakinja Baleta NPS.

"S obzirom na to da sam došla u grad u kojem niko ne zna kakav sam igrač, znala sam da ću morati naporno raditi da bih se dokazala i opravdala to što sam uopće dobila priliku da se priključim ansamblu. Godinu po godinu, uz puno rada, polako sam napredovala i dobijala zahtjevnije uloge. Danas mogu da kažem da tada nisam ni mogla zamisliti da ću nositi cijeli repertoar baleta, što je naravno dokaz da se samo radom može postići i ostvariti svaki san", poručila je.

Brojna odricanja

Da bi postigla rezultate i da bi svaki pokret izgledao tako lagano na sceni potrebno je mnogo odricanja, kaže nam Tamara ističući da baletski igrači moraju voditi računa o fizičkom izgledu.

"Zdrava ishrana je veoma bitna i meni to ponekad predstavlja problem, jer volim da jedem slatko. Osim toga, sve mora biti podređeno rasporedu proba i predstava tako da ne ostane puno vremena za neke hobije i rekreativne stvari, ali ja na to ne gledam kao da mi je nešto uskraćeno. Dobra organizacija je presudna tako da prije svega tijelo ima dovoljno vremena za odmor da bih spriječila povrede koje mogu otežati rad ili na određeno vrijeme u potpunosti zaustaviti", rekla je.

S obzirom na činjenicu da igračka karijera kratko traje, Tamara kaže kako se trudi da što više istražuje i uči o baletnoj umjetnosti te da se u potpunosti posveti periodu dok je na sceni.

"Nakon igračke karijere voljela bih da se posvetim radu s maldim igračima. Željela bih im prenijeti sve ono što sam naučila tokom godina na sceni. Naravno da iskustvo niko ne može da nauči, ono se mora steći, ali postoji puno stvari na koje je moguće ukazati da bi se postizali bolji rezultati. To je za sada neki moj plan, imam još, nadam se, puno godina na sceni pa je tako i moguće da će me život odvesti u nekom drugom pravcu", rekla je.

Na kraju razgovora Tamara nam kaže kako nikada nije razmišljala o bavljenju drugim poslom, jer je odustajanje od baleta za nju nezamislivo.

"Kroz balet može toliko toga da se istražuje, saznaje, uči i jednostavno je nemoguće iscrpiti sve ono što bavljenje ovom umjetnošcu nudi. Upravo to traganje za savršenstvom koje konstantno pomjera svoje granice je za mene izazov koji me vodi kroz sve ove godine. Scena, publika i energija koju doživim tokom predstave je za mene hrana bez koje bih, makar za sada, bila nepotpuna", zaključila je Tamara.