Autor je zajedno s Ahmedom Šarićem putovao dijelom arapskog svijeta u potrazi za bosanskim pričama u ovim udaljenim krajevima pa su ovim putopisom djelimično obrađeni Anadolija, Sjeverna Mezopotamija, Transjordanija, Hidžaz i Nedžd.
Njihovo istraživanje ovog područja, s posebnim akcentom na tradicijske i kulturološke veze Bosne sa zemljama Bliskog istoka, počelo je polovinom 2022. godine, a čitaocima putopisa omogućava da bolje razumiju ne samo ove udaljene krajeve, nego i vlastitu kulturu.
Na promociji u Goraždu Ridžal je ispričao da je tragao za temama koje se tiču kulturoloških identitetskih veza između našeg tla i velikih gradova na putu svile, te građevina materijalnog naslijeđa koje su Bošnjaci ostavljali širom Istoka.
"To je jedna neistražena tema i ja sam ponosan što ova knjiga donosi priče o 27 građevina koje su Bošnjaci podigli u zemljama kroz koje sam putovao. Dođete u jedan Diyarbakir na jugoistoku Turske i obiđete tri džamije koje su podigli Bošnjaci, hamam našeg Behram paše Sokolovića i druge, jer naši ljudi su ostavili izuzetan trag širom Istoka i želio sam da podsjetim širu bh. javnost na to kakav smo mi trag nekada ostavljali u imperiji koja je doslovno upravljala svjetskim procesima u to doba", kazao je Ridžal.
Dodaje da se također bavio temom migracija naših ljudi ka Istoku.
"Tragali smo za potomcima Bošnjaka koji su nekada davno napustili BiH i migrirali ili u Anadoliju ili Mezopotamiju, Palestinu, Jordan ili Saudijsku Arabiju. Uspjeli smo pronaći te ljude i bili šokirani saznavši da neki od njih, iako je riječ o četvrtoj, petoj ili čak šestoj generaciji, još uvijek pričaju bosanski jezik",ističe Ridžal.
Podsjeća da je ovim putopisom ispunjena jedna praznina našeg historijskog pamćenja.
"Posebno smo to učinili s pronalaskom potomaka onih bosanskih muhadžira koji su iz Hercegovine dolaskom Austrougarske migrirali u Palestinu. To je jedna od najvećih kolektivnih seoba Bošnjaka dolaskom Austrougarske kada je između 70 i 100 porodica iz Hercegovine odnosno Trebinja, Stoca, Čapljine, Mostara, Počitelja otišlo u Palestinu. Živjeli su u starom rimskom naselju Cezarei do 1948. godine kada su ponovo prognani iz svojih kuća i uspjeli smo pronaći potomke tih ljudi, a među njima i one koji još uvijek pričaju bosanskim jezikom. Nevjerovatno je u kojoj mjeri su uspjeli sačuvati taj identitet iako već 150 godina nisu ovdje. Nastoje da se žene i udaju između sebe, zadržali su i elemente kulture ishrane jer jedu burek, zeljanicu, bosanski lonac, u svakoj kući smo našli sliku Starog mosta kao izgubljenu sliku domovine", ispričao je Ridžal.
Uticaji islamske civilizacije na bosanski prostor bili su i ostali izrazito važni za oblikovanje ukupne bosanske kulturne tradicije. Međutim, to je samo jedan aspekt našeg tradicijskog naslijeđa koji je obrađen u putopisnoj knjizi "Tragom bosanskih priča Istoka", poruka je s promocije knjige u Goraždu.