Rad "Što te nema" Aide Šehović u Veneciji: Fildžani za 8.372 žrtve genocida u Srebrenici
"Spomenik sjećanja 'Što te nema' baziran je na istinitom događaju, uvijek se održava na javnom mjestu, pripada svima i dio je naše historije", rekla je umjetnica Aida Šehović u razgovoru za Klix.ba.
Običaj da se ostavlja fildžan viška, pjesmu "Što te nema" Jadranke Stojaković i 8.372 žrtve genocida u Srebrenici simboli su koje je ova bh. umjetnica s adresom u New Yorku povezala u jednu cjelinu. Inspirisala ju je, kaže nam, priča jedne srebreničke majke.
"Srebrenica je jedna otvorena rana. Ja sam čitala priču jedne srebreničke majke koja je rekla kako joj suprug najviše fali u trenucima kada treba popiti kafu. Odrasla sam u BiH, imala sam 15 godina kada smo protjerani iz Banje Luke, moji roditelji su pili kafu dok smo bili u izbjeglištvu, piju je i danas u SAD-u, pijem je i ja pa me to baš dirnulo i potreslo. S obzirom na to da porodice srebreničkih žrtava dugo čekaju na posmrtne ostatke, ali i zbog toga što smatram da je Srebrenica simbol genocida nad cijelom BiH, došla sam na ideju da kreiram prostor u kojem svi mogu učestvovati. Svako ima fildžan u kući i može donirati jedan koji će predstavljati osobu koju ja ubijena", ispričala je.
Prva postavka spomenika sjećanja "Što te nema" bila je u Sarajevu i tada su, priča nam Šehović, zahvaljujući Udruženju Žene Srebrenice sakupile 923 fildžana. Od tada do danas ovaj spomenik postavljen je u sjedištu Ujedinjenih nacija, Tuzli, Hagu, Štokholmu, Burlingtonu, Istanbulu, New Yorku, Torontu, Ženevi, Bostonu, Chicagu i Cirihu. Broj fildžana je rastao, a u Serra dei Giardini u Veneciji će ove godine biti postavljeno 7.856 fildžana.
"Prvobitna 923 fildžana sakupile su žene iz Udruženja Žene Srebrenice, čim sam im se javila s idejom one su me podržale pokazujući razumijevanje za cijeli taj koncept. Od tada ja sama sakupljam fildžane, a s obzirom na to da je i 11. jula moguće donirati fildžan, vjerujem da će broj biti veći", rekla je.
S obzirom na to da je ovaj nomadski spomenik sjećanja, kako ga je i sama nazvala, bio u trinaest različitih zemalja, reakcije posjetilaca i prolaznika bile su različite.
"Nekada je spomenik bio postavljen u kulturama u kojima se kafa ne pije na ovaj način i u kojima ljudi nisu upoznati o ovom ritualu. Zbog toga je bilo mnogo različitih reakcija, ali većina prolaznika ili posjetilaca bila je vidno dirnuta. Mislim da im je drago što im se ponudi mogućnost da u tom momentu nešto urade, bez obzira na to što je to simbolički. Ja sam ovaj projekt i započela iz jedene ogorčenosti i ljutnje jer je svijet dozvolio da se nešto takvo dogodi, a kroz ovaj projekt sam naučila da većina ljudi želi, ali ne zna kako da djeluje. Nadam se da će ih ovaj spomenik sjećanja inspirisati da se aktivnije uključe u borbu protiv bilo kakve vrste zločina", rekla je.
Smatra da umjetnost zbog univerzalnog jezika ima posebnu ulogu u borbi protiv negiranja genocida, ali i prevencije sličnih zločina.
"Ovaj projekt pokazuje da uopće nije bitno koji jezik neko zvanično govori. Ljudi koji ne razumiju o čemu se radi ili djeca koja su premlada da bi razumjela šta je genocid brzo shvate da se radi o nekom gubitku i da se na nekoga čeka. Osim toga, ovaj spomenik pokazuje koliko je umjetnost u mogućnosti povezati ljude na neki novi, drugačiji način. Ovaj spomenik sjećanja nema nikakvih obilježja, nema zastava, nema simbola, nema ničega što bi nas moglo razdvojiti kao ljude", rekla je Šehović.
Na kraju razgovora za Klix.ba naglasila je kako je važnost i snaga ovog projekta u tome što ljudi prilaze bez obzira na to odakle su, odaju počast žrtvama genocida suprotstavljajući se na taj način mržnji i nasilju bilo gdje u svijetu.
