Ratni reporter Remy Ourdan: Zaljubljen sam u Sarajevo, otpor je najvažnija stvar koju sam naučio ovdje
"Iskreno, kada sam 1992. došao u Sarajevo nisam bio etablirani novinar, već mladi čovjek koji je tek počinjao svoju karijeru. Bio sam mlad i znatiželjan. U to vrijeme u centru Evrope se dešavao rat, glavni grad je bio pod opsadom. Pitao sam se zašto se to događa, a nisam želio o tome čitati u novinama. Htio sam sam shvatiti šta se događa i zato kažem da je to bilo na nekom ličnom nivou", počinje priču Ourdan.
Upravo iz ličnih razloga tu se i zadržao pet godina. Kaže nam kako se zaljubio u grad te da je bilo nemoguće napustiti ga, jer je htio ispričati priče tih ljudi.
"Nekoliko dana nakon što sam došao shvatio sam da sam postao novinar. Htio sam ispričati priču s integritetom i tačnošću i to je jedan od razloga", rekao je.
Nema mjesta strahu
Iako je to bilo prvo ratno područje iz kojeg je izvještavao, Ourdan kaže da nije osjećao strah. Ističe kako je, kada radite takvu vrstu posla, bolje ne misliti o mogućim posljedicama.
"Nisam se bojao, jer ako osjećate strah onda taj posao nema smisla. Nekako mi je to bilo prirodno. Nisam se osjećao pretjerano uplašeno i spontano mi je to dolazilo. Više se radilo o emocijama koje sam osjećao prema tim ljudima", rekao je.
Dodaje da rat ima dvije krajnosti i da je to ono što svi shvate u ratu, bilo da je riječ o borcima, civilima ili onima koji odlaze u rat na dobrovoljnoj osnovi.
"Shvatio sam da postoje loši ljudi, kriminalni umovi, nasilje, razaranja, ali sam također otkrio da pod ekstremnim uslovima neki ljudi mogu biti ekstremno dobri i sjajni. Neki ljudi koje ne biste ni primijetili u vrijeme mira postaju nevjerovatno divne ličnosti", rekao je.
Kaže nam kako je najvažnija stvar koju je naučio za pet godina u ratnom Sarajevu otpor.
"U Sarajevu sam naučio mrziti ideologije i one koji su kreirali ideologije kao takve. Kada trebaš umrijeti, biti uništen i izgubiti bitku, duh otpora može promijeniti sve. Svi govore o preživljavanju Sarajeva, ali u ljeto 1992. nije tako izgledalo i ja nikada neću zaboraviti da je ovaj grad trebalo da umre. Tako da, najvažnija stvar koju sam naučio je otpor", rekao je.
Dvadeset godina poslije Ourdan u Sarajevo dolazi u ime WARM Fondacije koja okuplja ratne reportere. Riječ je o inicijativi da Sarajevo bude centar ratnog izvještavanja i ratne umjetnosti, a cilj mu je otvaranje WARM Centra u Sarajevu (war - rat, art - umjetnost, reporting - izvještavanje, memory - sjećanje).
"U Sarajevu se danas osjećam sjajno. Srećem sjajne ljude, svoje prijatelje, ljude koje znam. Još uvijek sam zaljubljen u ovaj grad u kojem je moj način rada posljednje četiri godine drugačiji nego od 1992. do 1997. godine. Imam sladak pristup Sarajevu", rekao je.
Reći istinu
Osim u Sarajevu, Ourdan je pokrivao sukobe u Ruandi, Kongu, Etiopiji, Kosovu, Sijera Leone, Makedoniji, Izraelu-Palestini, Afganistanu, Iraku, Meksiku, Libiji i Centralnoafričkoj Republici. Novinarstvo je za njega pričanje ljudskih priča i prenošenje istine.
"Nekada morate mnogo raditi da biste mogli reći istinu i ispričati nečiju priču. Mi novinari prenosimo poruke i imamo važnu ulogu u prenošenju istine. Nekada kad se iz postkonfliktnih ili konfliktnih područja vratim u Pariz shvatim da ljudima u Parizu te priče nisu bitne, ali ljudima koji to prolaze je veoma bitno da kažu svoju priču", rekao je.
Razgovarajući o novinarstvu danas, Remy nam kaže da je digitalna era pozitivna stvar te da su se promijenili samo alati, a da je način izvještavanja ostao isti.
"U digitalnoj eri digitalni mediji predstavljaju novinarstvo i globalizaciju, što je sjajno. Globalizacija novinarstva je dobra, jer zahvaljujući tome imamo mnoštvo različitih glasova i stvari koje možemo čuti. A najbitnije je da se izvještavanje nije promijenilo jer, naprimjer, kada čitate izvještaje iz Stare Grčke vidite da je riječ o istom pristupu i načinu analiziranja kao i danas", zaključio je.
Iman Šemić u utrci za fotomodel FBiH: Otkrila nam je kako teku pripreme za ovu svečanost
