Sarajevska predstava "Divlje meso" oduševila Beograđane

Prema riječima režisera Mustafića ova drama, iako "klasik" južnoslovenske dramaturgije napisana osamdesetih godina dvadesetog vijeka, nije izgubila ništa od svoje snage i aktuelnosti, već je otvorila i nova pitanja i dileme.

Goran Svilanović, generalni sekretar Savjeta za regionalnu saradnju koje je omogućilo gostovanje predstave, zahvalio se pozorištima iz Sarajeva i Beograda na spremnosti da sarađuju i razmjenjuju iskustva na zadovoljsvo publike.

"Ova godina je bila izuzetno važna za cijeli region. Mi se bavimo najviše ekonomskim pitanjima i problematikom kako region što prije i što više približiti standardima Evropske unije, pokrenuti napredak. Kultura i umjetnost su, iako neodvojiv i veoma bitan dio društvenog razvoja, nažalost često nepravedno zapostavljeni. Iskustva su nam pokazala da upravo umjetnost i kultura grade najčvršće mostove među ljudima, univerzalnim jezikom i konstantnim preispitivanjem vrijednosti u društvu. Zbog toga Savjet za regionalnu saradnju kada je god to moguće rado podržava spremnost na saradnju umjetnika i kulturnih radnika u regiji", rekao je Svilanović.

Direktorica Narodnog pozorišta Sarajevo Marijela Hašimbegović zahvalila se u prvom redu Savjetu za regionalnu saradnju, koje je omogućilo ovo gostovanje, kao i Jugoslovenskom dramskom pozorištu iz Beograda na gostoprimstvu.

"Pozorišna scena je dom iluzije koje našoj publici pruža nadu u bolje sutra. Potpuno smo svjesni značaja i uloge pozorišta u ovim vremenima turbulentne i užurbane svakodnevice. Kao nikada do sad, pozorište mora snažno progovoriti o nekim kontaktima čovjeka kako sa svojim unutrašnjim svijetom tako i sa okolinom. Naša predstava 'Divlje meso', iako bazirana na tridesetak godina starom tekstu, aktuelizira upravo neka od ovih pitanja i zadovoljstvo nam je imati priliku našu interpretaciju podijeliti s beogradskom publikom", rekla je Hašimbegović.

Tematsko-idejni okvir "Divljeg mesa" ili "drame vijeka", kako su je nazvali mnogi pozorišni kritičari i teatrolozi, otvara mogućnost novih čitanja, jer nudi kuću na Balkanu kao metaforu jedne države, naroda, kulture, mitologije, naposljetku porodice i tradicije koja se urušava pod prijetnjom "novog poretka".