Saša Džino: Čovjek je oduvijek imao čudan poriv za slušanjem zastrašujućih priča

"Trudim se da u mojim knjigama dominira fantazija, pa samim tim inspiraciju crpim uglavnom iz zanimljivih snova i maštovitih knjiga. U haos mojih izmišljenih stvarnosti ubacujem likove koji nalikuju onima iz mog okruženja. Duh priča je sarajevski, a ambijent košmarni. Isto tako, mogu sa sigurnošću reći da je pisanje proze znatno komercijalne od poezije, takvi su jednostavno zahtjevi tržišta. Nisam siguran zašto je takva situacija s prozom i poezijom, samo znam da se poezija slabo čita i preporučujem ljudima koji žele vidjeti bilo kakav novac od pisanja da počnu pisati prozu", kategorično će Džino.

Samoizdavaštvo je najbolji put za anonimnog autora

"Ideju je pokrenuo moj prijatelj Boris Lalić i on me je uveo u svijet samoizdavaštva. To je najbolji put za jednog anonimnog autora. Naravno, izbjegavanjem izdavačke kuće upuštaš se u jedan rizičan i težak posao. Rizičan je iz razloga zato što ulažeš svoj novac, a težak je zato što svu distribuciju radiš sam. Osim Borisa Lalića i mene, moram kazati da je putem samoizdavaštva krenuo i mladi karikaturist Sanjin Mašić sa svojom zbirkom crteža", pojašnjava Saša Džino koliko je opasan potez krenuti putem vlastitog štampanja i prodaje svojih knjiga.

Kada smo pitali ovog mladog i nadasve neobičnog autora na koji način nastaje njegova književnost, on nam je rekao da je najvažnije imati inicijalnu ideju koja se procesom pisanja sama pretače u slova, riječi i rečenice.

"Glava mi je prepuna ideja koje se komešaju umom kao pčele po košnici. Izvlačim ideje, jednu po jednu, vidim koja najbolje može funkcionirati kao priča i nju odaberem. Nakon kreiranja likova, vremena i prostora, pustim priču da ide svojim tokom. Najmagičniji trenutak je onaj kada se likovi počnu ponašati nepredvidivo, kao da dobiju slobodnu volju. Tada je priča u njihovim rukama. Kada govorimo o okvirnom vremenskom razdoblju za nastanak jedne knjige, roman 'Šejtanov goblen' sam, naprimjer, završio za šest mjeseci, a dorade i izmjene dolaze na kraju procesa pisanja", dodao je on.

Nakon što smo Sašu Džinu upitali da li mu se nekada desilo da nakon iščitavanja svojih knjiga shvati da li je nešto mogao drugačije napisati, on ističe da mu se to gotovo uvijek dešava. No, on naglašava i to da mu je drago što su njegova djela takva kakva jesu, a kao argument ove tvrdnje ističe kako su njegove knjige nastajale u određenom trenutku života kada je razmišljao upravo na taj način kako je i pisao, a pošto je čovjek jedna metamorfna mašina koja svakom sekundom stari i mijenja svoj oblik, kako fizički tako i duhovno, Saša Džino govori kako čovjek nikada ne bi bio zadovoljan izmjenama.

"Jedan od segmenata naučne fantastike je strah od budućnosti i na sličan način se bavi strahom kao i horor. Moj nadolazeći roman 'Električni okean' je priča o društvu u kojem odlazak u raj prestaje biti stvar vjere i postaje stvar nauke. U ljudskim mozgovima prilikom rođenja ugrađeni su čipovi koji će bilježiti njihova dobra i loša djela tokom života. Nakon smrti, ako je čovjek uradio više dobra nego zla, njegovo tijelo se prebacuje u ustanovu koja se zove Električni Džennet i tamo će mu mašine simulirati vječni raj", zaključuje razgovor Saša Džino najavom svoje nove knjige čija je finalizacija pri kraju.