"Sarajevska liska"
444

Senad Bašić: Pola Sarajeva su Hercegovci i tu je tajna ljubavi prema Mostaru

Razgovarao: Rijad Durkić
Senad Bašić u Fejićevoj ulici (Foto: R. D./Klix.ba)
Senad Bašić u Fejićevoj ulici (Foto: R. D./Klix.ba)
Doajen našeg glumišta i profesor na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu predsjedava stručnim žirijem Mostarske liske. Senad Bašić sjajan je sagovornik, a za portal Klix.ba uz kafu govorio je o festivalu komedije, teatru i kulturi danas, Mostaru i Sarajevu...

Predsjedavanje stručnim žirijem festivala shvatio je vrlo ozbiljno, nije želio reći ništa konkretno ni o jednoj predstavi koju je dosada pogledao. Kazao je samo da je selekcija odlično urađena te da nije čudo što je sala Narodnog pozorišta stalno puna.

"Mostar je uvijek imao sjajnu publiku, još od ranih godina poslije Drugog svjetskog rata kad se napravilo ovo pozorište, dobra je ekipa bila unutra, sjajni individualci. Od Skendera, Zuke, Ahmeta Obradovića, Ice Voljevice... Mostar je imao jedan dobar duh svojevrsnih komunističkih otpadnika, stavili bi ih sve na jedno mjesto, a njima je ovdje bilo prelijepo. Možda su ih nadzirali, ali su bili slobodni da rade, zezaju se i piju", kazao je Bašić.

Predsjednik stručnog žirija
Predsjednik stručnog žirija "Mostarske liske 2019." (Foto: R. D./Klix.ba)

Prisjetio se kako je nekad bila čast najvećim rediteljskim imenima iz Zagreba i Beograda da baš u Mostaru režiraju, čak da je atmosfera tih godina bila bolje nego u Sarajevu.

"Prvu poslijeratnu turneju s rahmetli Kupusovićem radili smo 1997. godine i tad sam došao u Mostar. Obilazili smo sve što smo mogli obići, bili smo kao neki misionari pozorišta i kulture tih godina... Nije se ništa događalo, a mi smo željeli revitalizirati teatar, ali i igrani program na televiziji. Narodno pozorište tada i sada se ne može porediti. Možda ide sporo, ali ide na bolje. Mostarski teatar se ne da, a moglo je biti najgore, da na njegovom mjestu bude robna kuća", prisjetio se.

Kaže kako naše ljude nikad nije bilo teško nasmijati, kako su uvijek bili željni šege, šale i radosti života, da svaki naš grad ima neku specifičnu boju humora.

Malo ko prođe, a da ne stane da ga pozdravi... (Foto: R. D./Klix.ba)
Malo ko prođe, a da ne stane da ga pozdravi... (Foto: R. D./Klix.ba)

"Spominjali smo Icu, a on je imao onu anegdotu kad su svi govorili kad im je najbolje u Mostaru. Nekom u proljeće, nekom kad je jesen... a Ico kaže kako mu je najbolje u Mostaru kad je u Sarajevu. To je mogao smisliti samo neko ko je iz Mostara", kaže uz smijeh.

Stalnu i začuđujuću ljubav Sarajeva i Mostara Bašić objašnjava činjenicom da "pola Sarajeva sačinjavaju Hercegovci".

"I sam sam takav. Rođen sam u Trebinju, majka i otac su mi iz Gacka, žena iz Jablanice... Kako se okrenemo u Sarajevu svako drugi kaže kako je "odozdo", pola ljudi je iz Hercegovine. Migracije su učinile svoje, ljudi su dolazili, završavali fakultete i ostajali, ali i dalje bivali vezani za Hercegovinu", ustvrdio je te kazao kako je to više izraženo nego u odnosu Sarajeva s drugim sredinama u državi.

"Pola Sarajeva su Hercegovci, takav sam i sam" (Foto: R. D./Klix.ba)

Senad Bašić napravio je brojne teatarske kreacije, ali ga se pamti po par uloga. Ne sjećamo se druženja s nekom poznatom ličnošću u Mostaru da nam je u kraćem periodu prišlo više ljudi, da ga pozdrave, fotografišu se, da mu kažu nešto njima bitno...

"Najgore je ako te ne prepoznaju. Radiš 50 godina kao glumac i niko te ne zna. S druge strane kad napraviš neku popularnost u poslu koji je namjenjen publici, možeš reći da si postigao cilj. Sad je vrijeme fotoaparata koji su se nekad nosili samo na more i na piknik. Sad ga svako ima i nekad je malo naporno pozirati pojedinačno sa svim putnicima jednog autobusa, nekom djecom koja krenu na eskurziju i vide Faruka", smije se.

Kaže da začudo nije teško ocjenjivati predstave i glumačka ostvarenja.

"Gledao sam film o bokseru po kojem je napravljen onaj Roki sa Staloneom koji na novinarsko pitanje koja je najveća laž koju je čuo, odgovara da je to fraza - nije to tako jednostavno. Jako je jednostavno, apsolutno se vidi da li nešto ide ili ne ide, ko u onim azijskim teatrima pokreta... Prepoznaje se kao dan i noć, jako jednostavno se prepoznaju dobra i loša gluma, isto je i sa predstavama", kazao nam je profesorski.

"Rukfaš" je na mostarskim ulicama velika zvijezda (Foto: R. D./Klix.ba)

Uvijek je više loših predstava, valjda kvalitet ispliva iz kvantiteta. Tako je to od Šekspirova teatra, preko Molijera do danas.

"Teatri koji nisu podržani od institucija i potpuno su na tržištu spuštaju kriterije da bi privukli publiku. Narod voli šund, ali i Tarantino je imao šund - Pakleni. I Pakleni šund je šund, on nije bježao od toga. Glumi se šund, montirano je kao šund, šund su likovi... Opet, to je dobar film", kazao nam je na kraju sjajni Senad Bašić.