Kako je gadno ulizica biti i drugom smradne cjelivati stope! Kako je gadno, proseć suze liti, da tuđi skutovi u njima se tope – kako je gadno rob ljudima biti!
Napisao je Musa Ćazim Ćatić u pjesmi "Moja ispovijest". Već iz ovih stihova se vidi spisateljsko umijeće ovog čovjeka koji se smatra jednim od najznačajnijih pjesnika u historiji Bosne i Hercegovine.
Početak književne karijere
Ćatić je rođen 13. marta 1878. godine u Odžaku. Nakon smrti oca se sa majkom seli u Tešanj. Nije želio ići u vojsku te sa 20 godina odlazi u Istanbul (tadašnji Carigrad). Ubrzo mu ponestaje novca kojim je trebao namiriti osnovne životne potrebe i vraća se u domovinu. Ipak biva poslan na služenje vojnog roka. To je obavio u Tuzli i Budimpešti. Već u tom ranom periodu svog života počinje pisati za "Bosansku vilu".
"Bosanska vila" je jedan od najstarijih časopisa u Bosni i Hercegovini. U njemu su objavljivani zabavni i književni sadržaj. Iako je pokrenut od strane Učiteljskog zbora Srpske škole u Sarajevu, za njega su pisali saradnici svih vjeroispovijesti. Časopis je nastojao promovisati toleranciju, demokratiju i "zdrav" način razmišljanja.
Utjecaj hrvatskih pjesnika
Odlučuje se na ponovni odlazak u Carigrad. Nakon dodatnih problema sa finansijama, dolazi u Sarajevo. Iz Sarajeva odlazi u Zagreb kako bi pohađao Pravni fakultet. Tu upoznaje svoje savremenike: Tina Ujevića i Antuna Gustava Matoša. Ove ličnosti su izuzetno zaslužne za razvoj hrvatsku književnosti. Međutim, njihove živote su, osim pjesničkog stvaralaštva, obilježile i borbe sa porocima. Bili su boemi. Takav je postao i Ćatić. Patio je zbog ljubavi, o kojoj je stalno pisao.
Vraća se ovamo jer je, po ko zna koji put, bio na rubu siromaštva. Doprinio je radu "Sarajevskog lista", prvih službenih novina u Bosni i Hercegovini nakon što je Austro-Ugarska zauzela.
Vrhunac stvaralaštva
Borba sa samoubilačkim mislima je tinjala u njemu. Međutim, nije se predao. Postaje urednik časopisa "Biser", koji je bio namijenjen muslimanskom stanovništvu. Objavljuje poeziju, kritiku i eseje.
Postoji samo jedna njegova zbirka pjesama. Neke od njih su: "Na novo ljeto", "Vizija", "Ja n'jesam sanjar", "Bosna žubori", itd.
Početkom Prvog svjetskog rata, 1914. godine, je opet "otjeran" u vojsku. U Mađarskoj je obolio od turbekuloze od koje godinu dana poslije i umire.
"Ja mrzim one što pred drugim puze,
I mrzim liske, što ništa ne rade.
I svakog, ko se okiva u uze
Od predrasuda i ko laskat znade,
I sve alčake, što pred drugim puze"
Real Madrid je prvak svijeta! Mbappe i društvo u finalu razbili meksičku Pachucu
