Jedan od najpoznatijih bosanskohercegovačkih, jugoslovenskih i, nadasve, svjetskih pisaca i književnika Skender Kulenović, potječe iz malog krajiškog grada Bosanskog Petrovca. Rođen je u begovskoj porodici Kulenovića, od oca Salihbega i majke Hanife. U rodnom gradu završio je osnovnu školu, a potom, nakon naglog osiromašenja porodice (agrarna reforma), prelazi u majčino rodno mjesto Travnik, gdje već u trećem razredu Jezuitske gimnazije piše svoj prvi književni rad. Sve nakon toga je historija.
Iako se grandioznim historijskim ličnostima, književnicima i umjetnicima gotovo nemoguće odužiti za sav doprinos koji su nesebično poklonili svom gradu, društvu, naciji ili državi, njegov rodni Bosanski Petrovac je to pokušao uraditi na nekoliko načina. Između ostalog, na mjestu gdje se Skender nekada rodio, sagrađena je Spomen-biblioteka nazvana po njegovom imenu, u kojoj se nalaze mnoge njegove lične stvari i rukopisi.
Spomen-biblioteka Skender Kulenović
"Ovaj objekat otvoren je, sada već daleke, 1986. godine i djelovao je cijelo vrijeme, osim za vrijeme rata. U njegovom donjem dijelu nalazi se biblioteka, koja je svakodnevno otvorena za sve građane i u njoj je prisutan veliki broj naslova. Na spratu se nalaze njegove lične stvari i predmeti, zatim tu su rukopisi, medalje, zahvalnice, i brojne druge stvari", priča za Klix.ba Milica Kecman, direktorica JU Centar za kulturu i obrazovanje Bosanski Petrovac.
Većina stvari koje se nalaze u Spomen-biblioteci nabavljene su iz Beograda, gdje je književnik živio i radio. Skender je bio u braku sa čuvenom Verom Crvenčanin-Kulenović, koja je bila prva žena filmski režiser u bivšoj Jugoslaviji, i to još davne 1948. godine, kada je potpisala špicu za dokumentarni film "Avala filma".
"Skender ne samo što je bio veliki čovjek i umjetnik, on je bio i lijep. Dakle, fizički je bio ljepotan, frajer i džentlmen. A takva mu je bila i žena. Ona je usto bila i balerina. Dakle, kompletne ličnosti u svakom pogledu. Kao stvoreni jedno za drugo", kaže Kecman.
Kulenović je pisao pjesme, drame, eseje, kritike, putopise, crtice, priče te romane. Pored toga, bio je direktor drame Narodnog pozorišta u Sarajevu, dramaturg Narodnog pozorišta u Mostaru, urednik u beogradskoj Prosveti, uređivao je brojne književne časopise, Pregled, Književne Novine i Novu misao. Umro je 25. januara 1978. godine u Beogradu.
"Skender je odavno prevazišao nacionalne korijene i granice. On je iznad svega toga, on je nadnacionalan", priča nam naša sagovornica, navodeći da svakog oktobra Udruženje pisaca Unsko-sanskog kantona, zajedno sa ovom bibliotekom i Centrom za kulturu i obrazovanje Bosanskog Petrovca organizuje "Dane Skendera Kulenovića“, što je tradicionalna književna manifestacija na kojoj se okupljaju ljubitelji Kulenovićevog lika i djela.
U Bosanskom Petrovcu rođeni Kulenović, Hromadžić, Berber, Bijelić
Sve se to održava u Bosanskom Petrovcu, gradiću koji je prema zadnjem popisu imao svega 7.946 stanovnika, no koji je kroz historiju izdao velike ličnosti i umjetnike. Tako su se ovdje, pored Kulenovića, rodili i Ahmet Hormadžić, poznati dječiji pisac, ali i renomirani slikari Mersad Berber i Jovan Bijelić.
"Općina Bosanski Petrovac odužit će se Skenderu, našem vitezu kulture, ali i svim ostalim velikanima izgradnjom spomenika ispred zgrade općine. Za taj projekat mi smo konkurisali na više strana, i nadamo se da će nam, prije svega, federalno ministarstvo kulture i sporta pomoći u tom projektu. To će biti četiri lika u bareljefu, sa njihovim autogramima i jednim simbolom, a to je runolist“, pojašnjava Kecman.
Koliko su se rođeni Petrovčani cijenili međusobno, govori činjenica da je Berber kreirao jednu sliku u čast Kulenovića, koja se danas nalazi u Spomen-biblioteci.
"Ta slika izgleda kao da je jutros naslikana, tako izgleda svježe. Takav je bio Berber. A takav je bio i Skender, Sve što je napisao kao da je jutros napisano. Sve je 'taze', nije 'bajato', niti će ikad ostariti“, dočarava Kecman.
Kod Kulenovića je posebno upečatljiv spoj tradicije i modernog, kojeg je fantastično ukomponovao, dok je njegovo poznavanje jezika, kako neki autori navode, "na granici bića i ne-bića".
Vjerovatno i ne postoje riječi kojima bi se mogli opisati tragovi iza pera kojim je pisao, osim na način kako ih je sam opisao:
"Svakoj mojoj pjesmi prethodio je neki neizdrživ napon u meni. Nakon nečega što je, gledano s jedne strane, neka neispoljena misao, s druge emocija“.
