Snaga sevdaha: Mlada Holanđanka iz Haga pjeva "Eminu" i "Što te nema" na bosanskom jeziku
Više od dvije stotine godina poslije na postupak slavnog umjetnika neodoljivo je podsjetila mlada pjevačica iz holandskog grada Haga Veronique van der Meijden.
Veronique je 23-godišnja studentica Kraljevskog konzervatorija u Hagu (Royal Conservatoire of The Hague), holandskom gradu ponajviše poznatom po Međunarodnom sudu za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije.
Ipak, Veronique je svojom ljubavlju prema pjevanju kao i istinskoj duhovnoj muzici, iz ovog grada nedavno poslala jednu drugačiju poruku.
Kada je ova mlada umjetnica poslušala Šantićevu "Eminu“ odlučila je da jednostavno mora otpjevati tu pjesmu. Zahvaljujući Muameru Maličeviću, mladom sociologu iz Sarajeva, koji je za nju preveo neke od turcizama i danas manje upotrebljivih riječi koje se pojavljuju u ovoj pjesmi, Veronique je uspjela u svojoj nakani da "Eminu“ i pjesmu "Što te nema“ u potpunosti razumije te ih otpjeva na bosanskom jeziku.
U razgovoru za Klix.ba govori o muzici i onome što ju je privuklo pjesmama koje potječu iz bosanskohercegovačkih krajeva.
"Budući da sam odgojena između dvije kulture, holandske i poljske, nikada nijednu od njih nisam osjećala kao vlastitu, a ipak sam pripadala objema. Često sam putovala u istočne krajeve Evrope i to je u meni probudilo osjećaj za avanturu. Ali kako ne mogu uvijek putovati tamo gdje želim, posvećujem se muzici pojedinih zemalja, jer pjevanje na stranom jeziku je kao putovanje za mene. Da bi se zaista razumjela neka pjesma, potrebno je napraviti istraživanje i saznati što više o zemlji, kompozitoru, pjesniku... To daje duh i dušu muzici i poeziji u kojima je uvijek moguće pronaći ljepotu i mudrost“, kaže na početku razgovora za Klix.ba Veronique van der Meijden.
Bezgranična ljepota sevdalinki
Kada je riječ o sevdalinkama, naša sagovornica kaže da se često javlja rasprava o tome da li su ove pjesme klasična ili narodna muzika.
"S obzirom na to da su ove pjesme pisali 'pravi' kompozitori i pjesnici, moguće ih je smatrati klasičnom muzikom, ali budući da se prilikom njihovog pjevanja nekad improvizuje, one imaju i ono nešto narodno u sebi. Iskreno, za mene nije važno šta su te pjesme. Bitno je ono što imaju reći, kao i bezgranična ljepota koju nose sa sobom“, kaže Veronique.
Ova mlada Holanđanka je prvi put otpjevala "Eminu“ i pjesmu "Što te nema" uz pratnju gitare Jelene Ratković u sali Arnold Schoenbergzaal Kraljevskog konzervatorija u Hagu.
"Jelena je pronašla obradu ove dvije sevdalinke koje je napravio kompozitor Dušan Bogdanović. To je zapravo bio moj prvi susret sa sevdalinkama u koje sam se odmah zaljubila. Morala sam to otpjevati“, priča Veronique.
Kaže da na Balkanu "ima nešto magično i egzotično“.
"Pogotovo u Sarajevu i Bosni. Koliko god romantizovana ta slika bila, veoma je snažna. Romantična sam osoba, obožavam magiju, fantaziju i snove, a sevdalnike koje sam čula i otpjevala imaju to sve. Ta melanholija, taj sevdah, duboko utječe na mene“, pojašnjava Veronique te dodaje da najviše voli slušati pjevanje Amire Medunjanin.
Važnost pjevanja na izvornom jeziku
Pomoć u odgonetanju pojedinih riječi koje je bilo teško prevesti i razumjeti pronašla je na Facebooku.
"Pronašla sam grupu ljudi koji iz hobija uče druge jezike. Mladić iz Sarajeva Muamer Maličević mnogo mi je pomogao da razumijem pojedine riječi. S obzirom na to da znam poljski jezik, za mene nije bilo teško razumjeti strukturu vašeg jezika i prekrasne pjesme Alekse Šantića“, rekla je Veronique.
Naša sagovornica kaže da se u prevodu pjesme može izgubiti i do 80 posto značenja.
"Pjesme su kao zapletena tapiserija zvukova i značenja u različitim slojevima. Osim toga, kompozitor često stvara muziku koja će pratiti upravo određenu pjesmu na jednom jeziku, u ovom slučaju bosanskom. Zato je važno pjevati na izvornom jeziku“, objasnila je Veronique.
Kaže da razumije kako nikada neće pjevati sevdalinke kao svi Bosanci, osjećajući pravu snagu sevdaha.
"Ali iskreno se nadam da su moja umjetnost i poštovanje prema muzici i kulturi vašeg podneblja stvorili most razumijevanja između naših zemalja i kultura, između Jelene i mene, kao i Bosanaca koji čuju našu izvedbu. Za mene je divan osjećaj što mogu tako lijepu muziku predstaviti publici ovdje. Tada kao da drugima govorim: 'Zar nije divna osoba koja je ovo napravila, zar nije divna i ova kultura'“, zaključila je Veronique.
