Srđan Vuletić: Živimo u doba zombizacije, apatija se širi kao virus, ali isto tako se može širiti i pozitivna energija
Predstavu kojom Kamerni teatar otvara svoja vrata novim projektima i novim, mladim ljudima, kao i režiserima, čini šest različitih priča koje se dešavaju iste noći u Sarajevu, gdje svako pronađe svog idealnog partnera u osobi koju možda nije znao.
Srđan Vuletić je režirao predstavu koristeći tekst njegovog bivšeg studenta Adnan Lugonića, koji sada radi na odsjeku za dramaturgiju Akademije scenskih umjetnosti.
Vuletić u razgovoru za Klix.ba navodi kako se predstava bavi problemima koje prepoznajemo, te domaćim temama koje sa sobom nose određenu univerzalnost. Priča je ovo o otuđenosti i nedostatku komunikacije među ljudima, kao i priča o malim ljudima, "malim herojima".
Lažna komunikacija i skrivene emocije
"Kad sam tek pročitao ovaj tekst, napamet mi je pao termin zombizacija, budući da on na dobar način oslikava odsustvo komunikacije koje danas imamo. Čak i dok komuniciramo, nismo iskreni, sakrivamo se iza neke lažne komunikacije i zapravo ne komuniciramo", pojašnjava Vuletić i dodaje:
"Vode se vrlo žustre političke rasprave, svi su stručnjaci za egipatsku revoluciju, Krim, kinesku ekonomiju, a niko ne zna je li mu prvi komšija gladan, da li ima novca da kupi knjige djetetu. U ovoj državi koja se raspada, vampiri joj sišu krv na tri strane, intima se ne dijeli, ljudi sve sabijaju u sebe, te počinju da pucaju. Sve to skupa mi tretiramo u ovom tekstu".
"Tekst mladog dramaturga i autora Adnana Lugonića, prije svega govori o usamljenosti. U jednoj čarobnoj noći trinaest likova se neočekivano susreće sa svojim gotovo pa idealnim partnerima. Susreti su neplanirani, spontani i kroz njihove razgovore možemo osjetiti i iskusiti svu tragiku i komiku naše svakodnevice. Svi oni žive u istoj zgradi, u istom kvartu, svi se svakodnevno susreću, ali niko nikoga ne poznaje. Ni komšija komšiju, ni muž ženu. Ali, ova gorko-slatka čarobna noć je noć kada maske i ograde spadaju. Nekada je potrebno samo progovoriti. Naglas."
U predstavi igra raznovrsna glumačka postava - Muhamed Hadžović, Maja Izetbegović, Dragan Jovičić, Jasna Ornela Bery, Feđa Štukan, Vanesa Glođo, Senad Alihodžić, Rijad Gvozden, Dino Sarija, Dina Mušanović, Igor Skvarica, Boris Ler i Saša Petrović.
Ono što je zanimljivo u vezi ove predstave jeste da je dramski tekst rađen kao filmski scenario, a scene su rađene kao filmska montaža. Vuletić smatra kako će to biti jako zanimljivo za publiku u odnosu na ono što su ranije gledali.
"Kad pričate o jako ozbiljnim temama, ne možete to raditi na veoma ozbiljan način, već ponuditi ljudima jedan zanimljiv, uzbudljiv način koji će ih kupiti. Mislim da imamo dobar proizvod", kazao je.
Ističe kako je bio "zakleti filmadžija" koji je mislio kako nikad više neće raditi u pozorištu, ali navodi kako sad nije siguran, te kako ga je pozorište kupilo. Ističe kako je prezadovoljan radom sa glumcima koji su pokazali kako su vrhunski profesionalci.
"Kupio me rad sa ljudima, a iz ovog sam projekta izašao bogatiji i profesionalno i ljudski jer sam radio sa 13 fenomenalnih glumaca. Zanimljivost ovog teksta je i u tome što nema glavnih i sporednih uloga, svi su manje više ravnomjerno zastupljeni", navodi Vuletić.
Pozorište koje mijenja svijet
Na upit o tome koja je njegova rediteljska misija, te šta je to što ga najviše inspiriše, Vuletić odgovara:
"Moja generacija je učena u školi da ako hoćeš da budeš reditelj ipak moraš željeti da promijeniš svijet nabolje. Svjestan sam toga da ovom predstavom nećemo zaustaviti globalno zagrijavanje, niti promijeniti tok američke predizborne kampanje, ali možda ćemo natjerati nekoliko ljudi da razmotre svoje postupke, ohrabriti ih da ne potiskuju neke emocije i to je već dovoljno. To je moj pokretač", navodi reditelj, te dodaje:
"Ja volim ulicu, volim obične ljude i smatram da svi nose neke zanimljive priče koje ili ne znaju da ispričaju ili ne prepoznaju da su to važne priče. Vozim se trolejbusom iako nekad ne moram, slušam ljude šta pričaju, svašta čujem. Nažalost, živimo u takvom nedemokratskom medijskom ambijentu gdje vam se stalno nešto servira i stvarno se odmorim, kad uđeš među obične ljude i vidiš da se to stvarno ne prima među ljude, da su oni ipak svoji u nekoj mjeri, samo im daj tu slobodu".
Na nama je da biramo - pozitiva ili negativa
Ističe kako ništa nije jednostrano, te kako stvari možemo posmatrati iz više različitih uglova, a na nama je da odaberemo koji će to biti.
"Imamo i jedno i drugo, ali je naš zadatak da promovišemo bolju stranu BiH. Kod nas su ljudi u velikoj mjeri isključivi i zaokupljaju se negativnom stranom stvarnosti da je to postalo kao neka nekrofilija, uživanje u insistiranju nečega što je mrtva priča. Postoje paralelne Tuzle, Zenice, Banje Luke, ali u nama je tendencija da mi simplificiramo stvari i posmatramo samo jednu stranu", pojašnjava Vuletić.
Navodi kako predstava "Kad bi naglas govorili" donosi priču o jednom Sarajevu koje može biti pozitivnije, samo se treba ohrabriti na konkretne korake.
"Apatija je kao virus, on se širi kao epidemija, ali se na isti način može širiti i pozitivna energija. To je samo pitanje borbe koja je struja jača. U Sarajevu postoji nekoliko Sarajeva - grozno, zatucano, ali i neko fenomenalno Sarajevo. Samo je pitanje balansa i toga koje će preovladati. Nažalost, dijelimo se po nacionalnim ili vjerskim grupama, no ja sam uvijek za promociju tog drugog, za promociju individualizma, a ne kolektivizma. Ja bih da se ljudi cijene po tome šta su uradili, a ne zbog grupe kojoj pripadaju", poručio je.
Premijera predstave "Kad bi naglas govorili" je u srijedu, 2. marta u 20:00 sati, nakon čega će uslijediti dvije reprize u četvrtak i subotu, 3. i 5. marta u istom terminu. Ulaznice možete rezervisati pozivom na broj 033 550 476 ili slanjem poruke na Facebook stranici Kamernog teatra.
Hana Hadžiavdagić: Onima koji imaju "rezervne" države želim da barem poštuju zemlju u kojoj žive
