Šta je švedski fotograf 1994. snimio u Sarajevu: Dvije djevojčice su se prepoznale i prisjetile opsade

Staffan Löfving: Sjećanja mogu oživjeti uz pomoć fotografija

U razgovoru za Klix.ba, Löfving je naveo kako se dugo borio da se nosi s tim što je doživio u Sarajevu 1994.

"Ljudi su bili u nehumanoj situaciji tokom opsade, zarobljeni u velikom zatvoru kojeg nisu mogli napustiti. Istovremeno su bili pod napadima, bez vode, struje i sredstava za odbranu. Nisam mogao razumjeti težinu njihove izloženosti smrti i opasnosti tokom moje kratke posjete, a kamoli da pomognem nekome", rekao je.

Kazao je kako su se domaćini dobro brinuli o njemu, kao i ljudi koje je upoznao, fotografisao i intervjuisao pa se skoro uvijek osjećao sigurno. Shvatio je koliko je privilegovan što je imao pristup vazdušnom humanitarnom mostu UN-a. Njegova prijateljica iz BiH ga je 2013. pitala da joj pokaže fotografije koje je snimio ovdje. Na kraju ih je donirao Historijskom muzeju BiH. Rastužio se kada je saznao da mnogi ljudi više nisu među živima.

"Tijana Kolaković i Soraja Zagić su sada u tridesetim godinama i prate projekt Sniper Alley. Bile su prijateljice tokom opsade, ali su izgubile kontakt. Ponovo su se povezale zahvaljujući Džemilovom radu i ovoj fotografiji", ispričao je.

U augustu prošle godine upoznao je Tijanu. Govorila mu je o tome kako je izgledalo njeno odrastanje tokom opsade. Sa Sorajom je razgovarao putem e-maila. On se naredne godine planira vratiti u Sarajevo upravo zbog Sniper Alleyja. Smatra kako ovaj projekt ima ogromnu važnost u očuvanju kulture sjećanja.

"Vjerujem da događaji i ljudi koji su poginuli mogu biti sačuvani u našim sjećanjima, a sjećanja su živa stvar. Mogu se promijeniti i čak umrijeti, ali isto tako mogu ponovo oživjeti, nekada uz pomoć fotografija i naših razgovora o njima. Sniper Alley je tako zanimljiv i značajan dokaz toga", naveo je Löfving.

Tijana Kolaković: Ta prošlost je dio mene i uvijek će biti

Jedna od djevojčica s fotografije - Tijana Kolaković rekla je kako joj je fotografiju njena poslala sestra. Nije mogla vjerovati. Dva dana je gledala samo u nju, potpuno zatečena, naročito jer iz tog perioda nema gotovo nikakvih fotografija. S Löfvingom se 2023. sastala na istom mjestu u Hrasnom. Kaže da je to bio poseban trenutak koji će zauvijek ostati s njom. Na pitanje kako je njoj iz perspektive djeteta izgledalo odrastanje u opkoljenom Sarajevu, odgovorila je:

"Bila sam mala djevojčica pa se tog perioda sjećam vrlo malo. Najviše pamtim trenutke provedene u podrumu i haustoru našeg nebodera, dok su zvuci granata odzvanjali u pozadini."

Smatra kako je moguće imati normalan život kao odrasla osoba s obzirom na proživljene traume u mlađoj dobi.

"Ja sam 1998. godine napustila Sarajevo i dobila priliku za novi početak i stvaranje lijepih uspomena. lako je ta prošlost dio mene i uvijek će biti, moj život je otišao u drugom pravcu. Ipak, važno je naglasiti da su svačija iskustva različita", ispričala je.

I ona je istakla važnost Sniper Alleyja. Kazala je da ono što Džemil Hodžić radi ima ogromnu vrijednost za očuvanje sjećanja i podsjećanje na sve što smo prošli.

Soraja Zagić: Mama mi je ponavljala imena i adrese članova naše porodice kako bi ih mogli locirati u slučaju njene smrti

Druga djevojčica s fotografije je Soraja Zagić. I nju su preplavile emocije kada ju je vidjela jer nema mnogo ratnih fotografija. Mnoge su ostale u stanu na Ilidži koji je morala napustiti nakon početka opsade. I nju smo pitali kako je njoj iz perspektive djeteta izgledala opsada.

"Nije lako odgovoriti na to pitanje. Često se pitam koliko su naša sjećanja zaista pouzdana. Ipak, imam nekoliko jasnih sjećanja iz rata. Najčešće se odnose na specifične događaje. Tokom rata često sam čeznula za raznom hranom koja nam nije bila dostupna, ali utješila bih se misleći da čak i ako nešto dobijem danas, sutra ću opet žudjeti za tim i neće biti dostupno", rekla je.

Dalje je navela kako se sjeća granatiranja i da je odrastanje u takvim uslovima bilo njeno "normalno".

"Ne sjećam se da sam se često osjećala uplašeno, ali se sjećam da mi je mama konstantno ponavljala imena i adrese članova naše porodice. Željela je da ih znam kako bi u slučaju njene smrti tokom masakra mogli locirati ostale članove moje porodice", kazala je.

Godinama prati Sniper Alley. Navela je da i sama radi na projektima koji se bave suočavanjem s prošlošću i da je Sniper Alley nevjerovatno važan jer pomaže očuvanju sjećanja i iskustava.

"Također, veoma cijenim ono što su ratni fotografi učinili u očuvanju naših sjećanja i stvarnosti iz 1990-ih. Važan rad koji Džemil radi sa svojim projektom je za svaku pohvalu", navela je.

Ko je zaslužan za razvoj projekta Sniper Alley

Produkciju druge sezone "The Story Behind the Photo" potpisuju Anna Prokou i Dimitris Sideridis. Direktor fotografije je Emir Jordamović, dizajn zvuka radio je Linus Bergman, za muziku je bio zadužen Athar Saeed, a za kolor korekciju Kishore Kanchan i mnogi drugi.

"Ovom prilikom se zahvaljujem cijelom timu koji je učinio da sve ovo uradimo na najbolji mogući način. Za novu sezonu smo promijenili uvodnu špicu koju je radila francuska umjetnica i art direktorica Héloïse Dorsan-Rachet. Isto tako, moram da se zahvalim svima koji su podržali projekt svojim nesebičnim donacijama na naš PayPal račun. Također bih se želio zahvaliti ASBIS d.o.o i Admiru Bajramoviću na finansijskoj pomoći ovom serijalu, kao i direktoru Memorijalnog centra Sarajevo Ahmedu Kulaniću, koji nam je izašao ususret i pomogao naš rad. Naša prijateljica i partnerica projekta Claudia Zini i organizacija KUMA su uvijek tu da nam pomognu, tako da koristim ovu priliku da se i njima zahvalim", naveo je Hodžić.

Na kraju se zahvalio istinskom prijatelju Staffanu Löfvingu, ne samo na njegovom profesionalnom radu u toku opsade, nego i na fotografijama koje je ustupio njegovom projektu i velikodušnoj donaciji svih svojih fotografija Sarajeva Historijskom muzeju. Na kraju je naveo kako će njegovo ime ostati upisano na stranicama naše historije.