Šta za bh. glumce predstavlja 1. mart i zašto mlađe kolege ne znaju povod praznika
Danas ćemo visoko dignuti zastave, naša djeca će recitovati pjesmice, a na televiziji ćemo čuti melodiju naše himne. Po lokalnim kafićima ćemo imati priliku čuti kako su nas slavljenja različitih praznika "destabilizirala", kako se ni ovaj praznik ne slavi kako mu priliči i kako Dan nezavisnosti odavno nije ono što je bio.
Na 1. mart crtat će se plavo-žute zastave sa zvjezdicama koje će krasiti zidove škola i domova. Unatoč tome, mnogi odrastu ne znajući pravo značenje ovog praznika. Dok neki ispraćaju djecu u školu, drugi svoju djecu ispraćaju u inostranstvo. Političari se mijenjaju, a situacija ostaje ista. Nekome odlična, nekome zadovoljavajuća, a nekome podsticaj za odlazak.
Praznik u pola države, mladi ne znaju njegov značaj
Dan nezavisnosti se odavno ne slavi u svim dijelovima Bosne i Hercegovine, a Almir Kurt-Kugla ističe kako smatra da se ova situacija nikada neće promijeniti.
"Svjestan sam i da sam nekad mislio da nećemo imati ni zajednički pasoš, ni zajedničke registarske tablice, zastavu, kakvu takvu himnu... Ovdje je ipak, sve moguće", rekao je Kugla.
Glumac Alen Muratović komentariše kako će se značaj ovog praznika smanjivati dokle god nas vladajuće strukture budu dijelile "u torove".
"Podjele nas udaljavaju, sasvim logično, a ovaj praznik bi zapravo trebao da nas zbližava. Zato i imamo danas situaciju u kojoj predsjedavajući Predsjedništva BiH danas neće doći na posao. Uzet će slobodan dan", kaže nam Alen.
Za komentar na ovu temu zvali smo mnoge glumce i mlade ljude, ali nisu je svi željeli komentarisati. Neki su rekli da se ne žele "miješati u politiku", dok neki nisu znali koja je svrha obilježavanja ovog praznika.
Činjenicu da brojni mladi ne znaju šta se obilježava 1. marta i šta nam znači Dan nezavisnosti, Alen Muratović komentariše kao veoma tužnu. Tužno je što mladi ne znaju osnovne historijske činjenice koje su dio historije i suvereniteta BiH koje bi trebale biti dio općeg znanja.
"Ali mi smo zemlja u kojoj ništa nije logično i normalno. U nekim se školama ocjenjuje to znanje iz predmeta historija, a u nekim školama ta lekcija uopće ne postoji. Ja donekle mogu shvatiti mlade generacije kojih se to uopće ne tiče, jer bih se i ja vjerovatno isto odnosio prema svemu tome da sam dio te populacije", kaže Alen naglašavajući da je država prepuštena nacionalistima koji je "glođu" od samog njenog nastanka, te su istim tim ljudima najmanje bitne generacije koje dolaze.
Ističe da mladi ljudi vide u čemu žive i gnušaju se od cjelokupne situacije. Oni ne osjećaju nikakvu pripadnost ničemu. Alenova prva asocijacija na 1. mart su barikade u Sarajevu te davne 1992. godine i ljudi sa čarapama na glavama, te nagovještaj užasa koji dolazi. Užas je došao, kaže nam Alen, te nikada nije prošao.
Bosna postoji puno duže od samo 27. godina, žilavo se bori za svoj opstanak
"Bosna je postojala i prije referenduma, a sticaj historijskih okolnosti odgovoran je za to što se nezavisnost nije dogodila ranije. Bosna se hiljadu godina žilavo borila održati sebe i svoju autentičnost", započeo je Izudin Bajrović.
Ističe kako nije mogla biti izglasana drugačija odluka na referendumu te davne 1992. godine, baš zbog toga što smo željeli da Bosna poslije vijekova pripadanja nekome opet povrati svoju samostalnost, te zbog njenog žilavog odupiranja utapanju i nestajanju.
"Pitanje 1992. je bilo ustvari, da li je Bosna država ili nije? A naravno da jeste, koliko god je negirali iz određenih centara. Zato rezultat referenduma nije mogao biti drukčiji, iako su se slutile užasne stvari koje su uslijedile", kaže Izudin dodavši da Bosna jeste napredovala ali ne ide tempom kojim se očekivalo da će ići. Kao razloge toga navodi nesposobne i loše ljude u našim redovima, te "podmetanje klipova sa strane".
"Svaka država koja je bila u sastavu SFRJ je bila osporavana manje ili više od svog stanovništva ili od susjednih zemalja. Možda se to u Bosni trenutno najviše osjeti, ali izdržao je Mujo i gore", kaže nam Izudin.
Mogu li kanditature glumaca igrati ulogu u promjeni situacije?
Kugla nam je kazao kako smatra da će "narodu" neke kanditature u politici uvijek predstavljati problem, bilo da se kandiduju glumci, pjevači, režiseri ili bilo koji tipovi umjetnika. S druge strane, nikad neće problematizirati politički angažman doktora, inžinjera, pa čak i kandidata bez bilo kakve biografije i upitnih moralnih, ljudskih i profesionalnih kvalifikacija.
"Pogledajte naše TV stanice. Trenutno gledamo bar deset serija, a koliko ima naših? Niti jedna. Glumci i ono što je njihov posao su potpuno marginalizirani, uskraćuje im se mogućnost rada i življenja od tog rada. Snimamo jedan film godišnje u državi, ne primamo mlade glumce u pozorišta. Glumci vide da iza toga stoji neka namjera i normalno da reaguju na način da se uključuju u politiku i pokušavaju promijeniti stvari", rekao nam je Izudin dodavši da znatan napredak nije postignut, ali da to ne znači da se treba opustiti i odustati.
Naše sagovornike smo pitali kako na glumačku karijeru utječe angažman u politici, a Kugla nam kaže kako je prirodan slijed događaja da se politički angažman odrazi na profesionalnu glumačku karijeru, te kako umjetnici u takvim situacijama nerijetko koriste benefite minulog rada.
"Generalno gledajući, niko nam svakako ne valja, jer ne valjamo mi", kaže Kugla. Kroz smijeh dodaje da je za njega Dan nezavisnosti uvijek dobar povod da se njegov rođendan proglasi neradnim danom.
Uloga kulture u državi, koliko ona može utjecati na promjene
Obzirom da je kultura u državi kako-tako opstala unatoč brojnim preprekama, važno je naglasiti njenu vrijednost u našem društvu. Izudin Bajrović kaže kako je njena uloga podizanje svijesti ljudi u zemlji koja je predugo držana u kulturnoj izolaciji.
"Nacionalna i državotvorna svijest je sigurno pitanje koje kultura može i mora da tretira, naravno ne agitpropovski, već akcentovanjem onog najvrijednijeg što je nastalo iz duha našeg naroda, stavljanjem istog na mjesto koje mu pripada i stavljanjem našeg bogatstva u širi i najširi kontekst, bez ustručavanja i istrajavanjem na tom dugom i nerijetko sporom poslu", kaže Bajrović.
Mišljenje Alena Muratovića jeste da nije stvar datuma i obilježavanja praznika, nego bi nezavisnost trebala biti početak nečeg boljeg.
"Tako su nas bar uvjeravali. Ispostavilo se da su nas izigrali i doveli na prosjački štap. Stvar je u tome kolike su penzije, koliki je procenat nezaposlenosti, koji je procenat nepismenosti? Korupcija je u najvišim nivoima vlasti. Kao i nacionalizam, segregacija i šovinizam. Kad se ovim stvarima stane u kraj, onda ćemo i očekivati da slavimo nezavisnost države koja bi se trebala truditi da obezbjedi prosperitet svojim građanima u svakom smislu", kaže on te priču zaključuje s tim da nema smisla "prazničiti" kada se sagledaju sve stvari koje je nabrojao.
