Stihovi nestalog Srebreničana Nine Ćatića kidaju dušu: Izgnan od dušmana, progonjen zbog islama

Otpadnici novog svijeta.

Dušman gazi i pali

Licemjeri kao da slaviše.

I nema kisika sem baruta.

Nema drveta sem olova.

I nema zemlje sem humova.

Izgnanici, otpadnici i zaboravljeni!

I on plahko diže ruke…

Izgnan od dušmana.

Progonjen zbog islama.

Zaboravljen od razuma.

Ko zasluži ovu patnju?

Da li on ima oči…

Zaboravljeni, izgnani i mrtvi.

Okaljan zaraznim bolestima.

Osakaćen nametnutom mržnjom.

I gladan i žedan i beskućnik.

Ovi dušmani nemaju premca;

Sporazumješe se sa đavolom.

Da li on ima oči,

Da nas spase, da nam priskoče.

Nismo bili dio Zapada;

Nit zatvoreni iza zavjesa.

Zar je krivica ovih patnika

Da mirno gledate naše humke?

Bosi trčimo po snježnim gorama.

Glad steže više od čelika.

Prognanici novih vremena;

Zaboravljeni od bogatuna.

Tešku kletvu neko nam uruči;

Živih ima još, da joj svjedoči.

Pregaženi drumovi i ogoljena brda;

Sad je stjecište prevarene sirotinje.

Gomile sklupčane po blatnjavim cestama.

Plač djeteta guši odjek granata.

Ognjišta siromašna, glave izbezumljene.

Ponovo progonjen;

Opet izgnan i sad zaboravljen.

Krvavo bit će – poručuju silnici

Pa zar ima nešto još gore?

Ninina majka Hajra Ćatić ranije je za Klix.ba ispričala kako Nino šest dana nije dolazio kući, a onda je 10. jula uvečer došao i rekao da se ona i njegov otac spremimo za Potočare, a da će on zajedno s drugovima preko šume do slobodne teritorije. Posljednji put ga je vidjela 11. jula, kada joj rekao "Mama, vidimo se u Tuzli."

10. juli '95.

Posljednje javljanje Nine Ćatića: Srebrenica se pretvara u najveću klaonicu

Nino je otišao s drugovima, a Hajra i Junuz Ćatić u bazu UN-a u Potočarima. Pripadnici Vojske i MUP-a RS odvojili su Hajru i Junuza. Ona je stigla u Tuzlu, a posmrtni ostaci Junuza Ćatića pronađeni su, identifikovani i pokopani 2005. godine. Nino nije pronađen. Hajra je preminula u novembru 2021.