Sve spremno za 330 velikih glumačkih imena iz Hrvatske, Srbije, Crne Gore, Makedonije i BiH
Veoma je zahtijevno ispoštovati tehničke standarde tako velikih kuća i tako velikih predstava, ali da bismo publici priuštili kompletan ugođaj i maksimalan kvalitet gostujućih predstava, za ovaj festival smo obezbijedili preko 40 scenskih refletora, a za dobar zvuk svim glumcima su obezbijeđene su tzv. bubice koje garantuju da se u svakom dijelu BKC-a savršeno jasno čuju glumci.
Već danas nam stiže ekipa Satiričkog kazališta Kerepuh, i koliko se raduju da zaigraju pred sarajevskom publikom tako se raduju i slobodnom vremenu i obilasku Sarajeva.
Još jedna aktivnost vrijedna pomena je mogućnost da studenti dramaturgije, uz mentorstvo profesora pišu kritike za svaku od predstava. Da ukoliko žele imaju mogućnost da daju svoj stav i svoje mišljenje, sve u nadi da pozorišna kritika zaživi. Njihove kritike ćemo prenositi zajedno sa našim saopštenjima.
Za ovaj put donosimo vam i riječ voditelja okruglog stola Almira Imširevića:
"Teatar svoju privlačnost, između ostalog, gradi i na ljudskom govoru. Za razliku od političara i stand-up komičara koji preferiraju 'monologe'(razlika između zanimanja je ponekad jedva vidljiva), pozorište je najbliže sebi kada je u – razgovoru. Razgovor, za početak, podrazumijeva susret, određenu blizinu...a na kraju i moguće, često nedohvatno – razumijevanje.
Okrugli sto iliti razgovori nakon predstava nisu ništa drugo. Jedni drugima, kako to pozorište i zahtijeva, poklanjamo svoje VRIJEME, pa teatarsku umjetnost s pravom možemo nazivati 'najskupljom'. Razgovor je sjajan dodatak tako skupom poklonu.
Namjera nam je produžiti druženje sa teatarskim ljudima, razriješiti moguće dileme, ubrzati razumijevanje, suprostaviti različite stavove, preispitati vlastito mišljenje, podijeliti skrivena osjećanja, razotkriti značenja, razgovarati...približiti se...i biti nasmijan.
Pametan i vrijedan teatar ne ljubi cerekanje, u njemu se ne navija kao na fudbalskim utakmicama. U njemu se ne gledamo iz daleka. Takav teatar zahtijeva da smo dovoljno blizu jedni drugima, toliko blizu da sa lakoćom prepoznajemo ljudski OSMIJEH. Taj skoro neopisivi pokret ljudskog lica dat je i ovom gradu koji je, želimo vjerovati, još uvijek u stanju da zavodi. SARAJEVO ne plače, ne cereka se, ne vrišti, ne blebeće. Sarajevo se osmjehuje. Opet", rekao je Imširević.
