Talijanski i bh. stručnjaci restauriraju čamac star blizu 1.800 godina
Konzervator specijalista i savjetnik Esad Vesković rekao nam je kako je čamac već više od 100 godina u muzeju, ali je konzerviran na način kako se to davno radilo, materijalima koji su štetni pa ga je sada potrebno restaurirati pomoću novih metoda.
"Čamac je u muzeju više od 100 godina i konzerviran je na način kako se tada konzerviralo, materijalima koji su tada bili dostupni. Nažalost, danas se pokazalo da su ti materijali štetni za čovjeka više nego za predmete. Istovremeno, čamac je dotrajao i nužna je nova restauracija. U okviru projekta revitalizacije izložbe iz prahistorijskog perioda, nužno je čamac premjestiti na drugu poziciju i to je vrlo delikatan posao s obzirom na to da se radi o čamcu velikih dimenzija, dugom blizu 12,5 metara i u lošem je strukturalnom stanju. Čamac je star blizu 1.800 godina, a ono što trenutno rade stručnjaci s Instituta u Rimu jeste nastojanje da se poboljša kvalitet konzervacije uvođenjem novih metoda koje nisu štetne za ljudsko zdravlje. Urađene su probe koje su bitne za dalji restauracijski postupak", rekao je Vesković, dodavši da je to početna faza rada i da je muzej prethodno već izvršio neke pripremne radnje, uključujući fotogrametrijsko snimanje, a uradit će i rendgensko snimanje, što je bitno za dalji tok restauracijskih radova.
"Ovo je veoma složen artefakt zbog dimenzija i prethodnog tretmana konzervacije. Sada smo u početnoj fazi restauracije koja podrazumijeva čišćenje površine. Pokušavamo ukloniti tvar koja se trenutno nalazi na površini, a koja je korištena prije 100 godina i radili smo testove s materijama koje se nanesu na površinu i uklone nakon sat vremena, a koja izvlači tvar kojom je natopljena površina čamca. To je metod koji koristimo prilikom čišćenja. Naravno, čamac ima nekoliko mehaničkih oštećenja, napuknut je. Bosanski restauratori će biti u stanju razumjeti mehaničke probleme nakon faze čišćenja, jer sada površinu ne možemo vidjeti u njenom pravom stanju. Tu su i prošli tretmani gipsom koji treba biti uklonjen, zatim željezna žica koju također treba ukloniti, ali to će se raditi u budućnosti nakon čišćenja, kada se stanje površine čamca bude moglo jasno vidjeti", rekla je talijanska restauratorka Irene Cristofari.
Roberto Sacumman s Instituta iz Rima i viša konzervatorica za tekstil Azra Bečević-Šarenkapa trenutno rade na restauraciji kace.
"Robert je stručnjak za drvo i s njim radimo restauraciju na kaci i tavanici stare bosanske kuće. Trenutno vraćamo dijelove kace, odnosno nadomještanje, jer se drvo vremenom suši i mijenjaju mu se dimenzije. Spajamo obruče korištenjem tanke gaze i polivinil-acetata. Za restauraciju nekih predmeta potrebna su dva dana, a za neke dvije, tri ili čak pet godina. To je posao koji zahtijeva puno vremena ako se radi onako kako treba", rekla je Bečević-Šarenkapa, dodajući kako je kaca stara najmanje 100 godina.
Azra već 20 godina radi u Muzeju, a studirala je konzervaciju historijskih predmeta u Velikoj Britaniji i kaže kako su stručnjaci iz Italije, kada su došli u Muzej, jedva našli nešto na čemu treba raditi. Govoreći o uvjetima u kojima se nalaze predmeti Zemaljskog muzeja, Azra ističe da je prilično zadovoljna.
"U principu, uvijeti nisu toliko loši. Sve čime raspolažemo je relativno dobro. Kada su nam dolazile kolege iz Louvra i muzeja Smithsonian u SAD-u, bili su uglavnom zadovoljni onim kako radimo i ja sam na to ponosna, ali su izrazili i zabrinutost za našu zaštitu na radu, jer ima puno isparavanja od hemikalija koje se koriste prilikom zaštite drveta ili papira, kao što je naftalin koji se ne koristi posljednjih 40 godina, ali i dalje smrdi", rekla je Azra, dodajući da se predmetima moraju omogućiti ispravna temperatura i relativna vlažnost i nipošto ne smije biti insekata.
Donatella Cavezzali, direktorica Visoke škole za restauraciju u Rimu koja organizira edukativne kurseve na polju restauracije i konzervacije kaže kako BiH ima fantastično historijsko i kulturno naslijeđe, ali da joj nedostaje stručnjaka na polju restauracije.
"Osoblje Muzeja ima bogato znanje i iskustvo, ali je ono zastarjelo, a mlade generacije koje žele studirati restauraciju mogu to učiniti samo u inozemstvu. Naš institut poznat je jer mi predmetu restauracije pristupamo s naučnog, historijskog ali i tehničkog aspekta, dakle kombinujemo teorijsko učenje i direktni, praktični dodir s predmetima. U BiH ova tradicija je možda izgubljena u posljednjim decenijama i potrebno je uspostaviti novu saradnju tako da osoblje muzeja ima bazu da usavrši svoje znanje i da obučava nove mlade generacije u ovom polju u BiH", naglasila je Cavezzali.
Jedan od predmeta na kojem trenutno rade restauratori jeste i ortaluk, dio stropa stare bosanske kuće koji pripada Etnološkoj zbirci gradskog pokućstva Zemaljskog muzeja BiH i Cavezzali nam je ispričala o restauraciji ovog jedinstvenog predmeta koji je star više od 200 godina i napravljen od različitih vrsta drveta i metala te bojen u nekoliko različitih boja.
"Trebalo je popraviti sve dijelove koji su bili pokretljivi i ponovo povezati spojeve koji su bili pokidani, tako da se moraju pripremiti novi dijelovi koji nedostaju i koji se zatim trebaju obojiti", rekla je Cavezzali.
Zanimljivo je da se ne umeće ista vrsta drveta, nego drvo slabijeg kvaliteta, jer, kako kaže Donatella Cavezzali, novo drvo mora biti slabije od originalnog, da ga ne bi slomilo.
"Ako stavite novo drvo kraj staroga, staro bi bilo slabije. Ne možete staviti mladu ljepoticu pored starije dame. Važnije je uskladiti smjer vlakana, a više od svega, važno je uskladiti mehaničku snagu umetka sa starim drvetom", objašnjava nam ova restauratorka.
"Restauracija nije zanatstvo, zasniva se na naučnom znanju o materijalima od kojih su napravljeni predmeti. Proučavamo ih, razumijevamo proces degradacije, nastojimo rastaurirati na najvjerniji način, poštujući starost. To je kao ljudsko tijelo, možemo izvršiti popravak, ali ne možemo vratiti objekt natrag kroz vrijeme. Osoba može biti dobrog zdravlja, ali nikad ne može biti ponovo mlada. Naša svrha je da predmet stavimo u dobro stanje, poštujući starost i karakteristike. Nije moguće ići nazad u vrijeme, naša svrha je ponovo uspostaviti duži životni vijek za predmete", zaključila je Cavezzali.
