Tatjana Nježić: Milena Dravić i Dragan Nikolić bili su primjer života na braniku najvećih vrijednosti
Ovu priliku iskoristili smo da razgovaramo s autoricom djela Tatjanom Nježić koja je pet godina zajedno s Milenom radila na ovoj biografiji.
Kada ju je čuvena Milena Dravić pozvala i rekla da želi da baš ona napiše knjigu o njoj, malo je reći da je Nježić bila oduševljena idejom.
"Šta znači kada vas Milena Dravić pozove i kaže da želi da napišete biografiju o njoj to u riječi ne staje. Na knjizi smo radili pet godina. Nisam joj rekla naziv knjige sve dok nije izašla iz štampe. Kada je Milena vidjela da se knjiga zove 'Milena Dravić, više od umjetnosti' to je jako ganulo", priča nam Nježić.
Kaže nam da je Milena svoj život sažimala u četiri riječi: ljudi, ljudi, posao, radost, a u tih pet godina kaže nam da je naučila puno toga od slavne glumice.
"Iako smo prvu biografiju radili pod sjenkom Draganove, a drugu pod sjenkom njene bolesti, prosto sam živjela s njom i time bila u prilici da o najvažnijim stvarima u životu učim od najboljih. To je ta jedna beskompromisnost, uvijek je bila za prave vrijednosti, naučila sam da ne trebam odstupati ni pedalj od svojih ciljeva, da i kada je teško kročim uzdignute glave, bez kuknjave i da nikada ali nikada ne posustajem", kaže nam.
Život u Sarajevu
Biografija "Milena Dravić, više od umjetnosti" sadrži tri cjeline. U prvom dijelu Milena je pričala o svom djetinjstvu , strahovima, sazrijevanju, o svojoj glumi, glumcima, režiserima. O lijepom i strašnom životu na sceni iza nje. O njenoj najvećoj životnoj ljubavi, Draganu.
U biografiji je Milena pričala i o našem glavnom gradu u kojem je snimila svoj prvi film "Vrata ostaju otvorena". U Sarajevu je živjela kod tetaka Anđe i Anke u Dositejevoj ulici, gdje je nekoliko kuća niže živio Davorin Popović.
"Njoj je Sarajevo ostalo u veoma lijepom sjećanju. Sarajevo joj je bilo prva sloboda. Tu je upoznala i Davorina Popovića koji je kasnije bio frontmen čuvenih Indexa", kazala nam je Nižić i dodala da se Milena poslije snimanja filma vratila u klupe Muške gimnazije u Beogradu koju je pohađala.
U drugom dijelu knjige o Mileni su pisali dojeni filma, književnosti i pozorišta među kojima su Duško Kovačević, Milan Karadžić, Rade Šerbedžija, Zdravko Šotra i mnogi drugi, a mi nismo mogli a da ne pitamo Tatjanu po čemu će to ona pamtiti Milenu.
"Pamtit ću je po duhovitosti i u najtežim situacijama. Bila je jako pronicljiva, pametna, jako dostojanstva. Iako je ona sa mnom bila i ležerna, vrlo prisna, neposredna i nikada nije glumila veličinu. Uprkos tome uvijek sam imala osjećaj da pored mene sjedi jedna gromada od žene. Znate, ona možda fizički nije sa nama ali to što je uradila, to što je isijala i ostavila iza sebe, to je nešto najdragocjenije. I ulogama i načinom života ona i Dragan ostavili su više od svojih uloga. Oni su ostavili jedan način mišljenja, jedan odnos prema svijetu i jednu izuzetnu širinu", kazala je Nježić.
Ljubav Milene i Dragana
Priča nam da su stalno provodile vrijeme jedna sa drugom, te da su često su znale ići na premijere predstava. Budući da je Milena već bila jako bila bolesna, a interes medija za nju prevelik odlučila je da ipak ide na generalne probe. Nježić se prisjetila jedne anegdote.
"Išli smo na generalnu probu predstave 'Ožalošćena porodica' u Narodno pozorište u Beogradu. To je bilo oko dva sata popodne. Velika gužva u saobraćaju. Došle smo taksijem koji nas je ostavio tačno preko puta Narodnog pozorišta, ali zbog udaljenosti pješačkog prelaza nismo mogli samo da pređemo ulicu. Milena već tada nije mogla tako dugo hodati. Onda je Milena vidjela policajca i rekla mi: 'Hajmo nešto da pokušamo'. Prišla mu je i zamolila da je prevede preko ulice. Policajac je bio oduševljen kada ju je vidio i naravno preveo nas je preko ulice", priča nam s osmijehom o Mileni.
Ono što je, priča nam Tatjana, njoj još bilo čudesno kada je Milena u pitanju jeste njena ogromna ljubav prema suprugu Draganu Nikoliću s kojim je bila 45 godina u braku. Budući da je s Milenom bila za vrijeme Draganove bolesti i smrti, otkrila nam je kako je sve to Milena podnijela.
"Milena je njegovu smrt podnijela stojički. Tuga je bila ogromna ali ima jedna rečenica koju je tada kazala: 'Nije tvoje da potoneš, tvoje je da uzdignute glave koračaš ovom zemljom i poradiš ono što imaš da poradiš. Nju je njena bolest ozbiljno i sustigla nekoliko mjeseci nakon Draganove smrti, ali i to je nosila stojički. Bila je to jedna čudesna žena", kaže nam Nježić.
Nježić nam je na kraju razgovora rekla da joj je veoma drago što je na današnjoj promociji bilo jako puno mladih ljudi koji su došli da saznaju nešto o ženi koja im može biti primjer kako da časno i pošteno koračaju kroz život.
"Mi živimo u jednom sumanutom vremenu, kada je nenormalno postalo normalno, kada su one najprljavije i najružnije stvari postale normalne. Mladi danas nemaju uzore i zbog toga je jako važno da znaju da su nekada postojali takvi ljudi. Milana i Dragan bili su master class kako se živi na braniku najvećih vrijednosti."
