Teatar kakav nikad niste vidjeli: Performans o temi izbjeglištva na sarajevskom bazenu
"Na prvi pogled nam se čini da nas je tema izbjeglica zaobišla, jer rute nisu vodile preko teritorije Bosne i Hercegovine, a sporadično iz medija saznajemo da manje grupe ljudi pokušavaju proći kroz BiH kao tranzitnu zemlju prema zapadu. Ali, ako se prisjetimo vlastitog iskustva prije 25 godina, onda shvatamo da nas je kao društvo pored rata obilježilo i iskustvo izbjeglištva. Porodice su se razdvajale, mnogi se više nikada nisu vratili svojim domovima i danas svoje živote žive širom svijeta. Kada s pravno-političkog termina izbjeglicu, koji nastoji jasno definirati taj status, svedete na ljudsku sudbinu, na lične priče i iskustva, onda uvidite da je to univerzalno iskustvo", rekao je Hamzagić dodajući kako je prije dvije godine kratko boravio u Horgošu, mjestu na granici između Srbije i Mađarske, što je na njega ostavilo snažan utisak.
Podsjeća da smo, kao društvo, imali iskustvo izbjeglištva i da je izbjeglička kriza zapravo kriza ljudskosti, a da smo vlastiti komfor stavili ispred prava drugih na život.
"Samo u protekle tri godine je više od 15.000 ljudi nestalo ili stradalo u vodama Sredozemnog mora. Tijela onih koji nisu imali sreće voda je nanijela na obale evropskih ljetovališta i tek tada smo počeli glasnije govoriti o ljudskoj tragediji. Desnica je prepoznala priliku i jasno pokazala prstom, imenovala protivnika i mobilizirala se. Nastavljaju graditi svoju politiku tamo gdje su stali, gradeći je na strahu prema drugom, stavljajući vlastite živote iznad drugih… Historija nam je svjedok kuda vodi takva politika", rekao je.
Voda kao medij
Kroz razgovor s glumcima saznajemo da je na probama veoma zanimljivo i uzbudljivo, najviše zbog modificiranja tehnologije rada, jer su se, za potrebe ovog performansa, udaljili od standardnih teatarskih okolnosti.
"Drugačiji medij, ambijent koji vas često primorava da preispitujete svoje zamisli i realizacije, kreiraju, zapravo, potpuno novo iskustvo. U ovom okruženju vrlo je teško, gotovo nemoguće, prepustiti se rutini, a istovremeno postoji opasnost da ostanete nedorečeni, nejasni. Zbog toga nastojimo biti studiozni, seriozni i inventivni. Uloge u onom klasičnom teatarskom poimanju ne postoje. Naša igra prvenstveno ima za cilj da omogući temi i ideji da lakše pronađu put do gledatelja. Nastojimo, između ostalog, u vizuelnom i auditivnom segmentu biti autentični, višeznačni i slojeviti", rekao nam je glumac Amar Selimović.
Njegov kolega Sanin Milavić kaže kako niko od njih do sada nije imao priliku raditi u mediju kakav je voda te da su svi glumci, upravo zbog toga, većinu proba posvetili otkrivanju toga šta ovo okruženje dozvoljava i nudi.
"Ono što nam je na sceni sasvim prirodno ili rutinski, kao što je disanje, reprodukcija glasa ili običan pokret tijela, ovdje postaje gotovo nemoguće. Sada smo već u fazi gdje nam voda nije 'neprijatelj' već prostor koji nam omogućava neki novi i drugačiji teatarski izraz. Kada u ta tri sata (koliko traju probe) dodate još i kreativni rad, fizički napor i usklađivanje ostalih elemenata (vizuelnih i zvučnih) koje će ovaj performans sadržavati u sebi, dobijete intenzivne probe koje su, iako iscrpljujuće, zaista neobične i neprocjenjive", rekao je Milavić.
Ermin Bravo je istakao kako je rad na ovom performansu izazov za cijeli autorski tim, jer istražuju temu u odnosu na specifičan prostor bazena i vodu kao novi medij.
"U radu na probama sve vrijeme se pitam koliko nas je proživljeno bosansko iskustvo spremilo za saosjećanje s drugima koji sada prolaze istu sudbinu. Ili smo isti oni kojim smo zamjerali da hladno gledaju našu tragediju ne čineći ništa?", upitao je Bravo.
Tema bliska bh. društvu
Boris Ler ističe kako svi rade kao jedno i kako se trude što iskrenije pristupiti temi izbjeglištva.
"Mnogo je emotivnih momenata, jer istražujući za ovaj proces došli smo do nekih priča koje slamaju srce", rekao je Ler.
"Nažalost, naša bliska prošlost je usko povezana s temom kojom se bavimo u performansu i zbog toga osjećam odgovornost i potrebu da kroz umjetnički diskurs progovaramo o temi izbjeglištva i emigranata. Nadam se da se u bliskoj budućnost nećemo morati baviti ovom temom", rekla je Maja Izetbegović.
Trebamo biti svjesni, napominje Hamzagić, da se izbjeglištvo može svakome dogoditi, jer biti izbjeglica nije rezervisano samo za određene narode.
"Za nas u Bosni i Hercegovini, ali i na prostoru bivše Jugoslavije, dovoljno je samo da se prisjetimo vlastitog iskustva… Možda smo na izbjegličku krizu ostali nijemi jer su nam sjećanja ili traume još uvijek svježe. Ali nisu ostali svi nijemi, male grupe volontera iz BiH samoinicijativno su odlazile na obale grčkih otoka i nastojale pružiti pomoć. Da li je država Bosna i Hercegovina mogla učiniti više, mislim da jeste. Ali je sasvim drugo pitanje da li je i u mogućnosti. Mi smo ipak zemlja koja je među siromašnijim u Evropi, tako da su naši resursi ograničeni, ali s obzirom na naše iskustvo, mislim da smo morali više. Da nam je to bila obaveza…", rekao je.
U procesu istraživanja su, priča nam, nastojali povezati i istražiti iskustva izbjeglica, otkriti šta ih povezuje bez obzira na vrijeme i mjesto.
"Istraživali smo lične priče Bosanaca i Hercegovaca koji su sa nama dijelili svoja sjećanja i naravno da osjećam veliku odgovornost", rekao je Hamzagić.
Teatarski performans "Welcome" bit će izveden 2. i 3. decembra u 20 sati na Olimpijskom bazenu Otoka. Performans je rađen u produkciji udruženja Kontakt, u organizaciji s Olimpijskim bazenom Otoka.
Dramaturginja je Asja Krsmanović, a scenografkinja Adisa Vatreš Selimović. Za kostimografiju su bili zaduženi Irma Saje i Vanja Ciraj. Muziku potpisuje Enes Zlatar, video i animaciju Redžinald Šimek, fotografiju Velija Hasanbegović, a dizajn Enes Huseinčehajić.
Projekt su podržali Rockefeller Brothers Fund, Ministarstvo za kulturu i sport Kantona Sarajevo, Fondacija za muzičke, scenske i likovne umjetnosti i Festival MESS.
