U Mostaru promovirana knjiga Ćamila Durakovića "Srebrenica: Zaboravljeno obećanje"
Autor ističe kako nije pisao ovu knjigu da bi neko čuo za njega, nego da ostavi trajne zapise, jer ljudi brzo zaboravljaju kazanu riječ.
"Uz sve što sam proživio, htio sam napraviti priču koju, kada biste vi mene pitali šta je to u Srebrenici, šta se to dešava, kako vam je ili kako je u ovim julskim danima ili prije toga, ili zimus kako će biti, ja bih vam samo dao tu knjigu i rekao ovdje ćete sve to saznati. Htio sam da doprinesem kulturi sjećanja Bosne i Hercegovine, jer ne pišem ja samo o Srebrenici, ja pišem o jednom vremenu, o odnosu, o ljudima", kazao je autor.
Profesorica na Fakultetu humanističkih nauka Univerziteta Džemal Bijedić u Mostaru dr. Semina Ajvaz je kazala kako tu knjigu nećete pročitati, nego proplakati, jer u njoj autor progovara posebnom snagom.
"Živjeti u Srebrenci i pisati o historiji te kritički pisati o problemima s kojima se susreću Bošnjaci, pogotovo ako uzmemo u obzir iskustvo koje je autor proživio, znači biti hrabar i ponosan sin ove države. Autor je kao 16-godišnji dječak preživio genocid i živi je svjedok tragičnih događaja u Srebrenici. Nakon toga odlazi u Ameriku, obrazuje se, pronalazi posao i nakon 10 godina se vraća u Bosnu iz ljubavi prema Srebrenici. Ja imam osjećaj da je ova knjiga nastala iz nevolje, zbog ugrožene životne pozicije jednog naroda u potrazi za pravdom i djeluje mi kao intelektualna pobuna protiv političkog zla i ravnodušnosti političkih elita i vapaj da se pomogne onima koji su se vratili u Srebrenicu", kazala je Ajvaz.
Ona ističe kako je i sam naziv knjige provokativan, sugestivan i potresan te da autor želi da se svi zapitaju šta je to nažalost zaboravljeno obećanje, te i sama postavlja pitanje, zar se išta što je vezano za Srebrenicu može zaboraviti?
Naglašava da su prvi put zaboravljeni u aprilu 1992. godine, kada je u Srebrenicu stigla smrt, pa u junu 1995. godine kada se dogodio genocid, a treći put u ovom momentu i u kompletnom poslijeratnom periodu.
"Autor podsjeća na diskriminaciju s kojom se svakodnevno suočavaju povratnici, na zapostavljenost, nebrigu i ignorisanje od političkih elita", ističe Ajvaz.
U ovoj knjizi, kako kaže, autor naglašava da su zaboravili majku koja plače na mezaru svoga sina i hiljade bijelih nišana, koji u tišini pričaju najbolnije priče, koje govore glasnije nego mi živi.
"Zaboravili su da se i danas majke, koje su kosti svoje djece ukopale u Potočarima, na ulici mimoilaze sa zločincima koji su im ubili djecu, zaboravili su na diskriminaciju, svakodnevne borbe i težak život Bošnjaka povratnika i omogućili da ideologije zbog kojih je počinjen genocid žive zajedno s onima koji su preživjeli genocid. U ovoj knjizi je opisana tišina u kojoj se ubije vjera narodu. Između ovih korica, bez imalo patetike, dokumentovana je istina, iskren govor i odanost Srebrenici, a obaveza svih nas je da je prenosimo s koljena na koljeno. Ova knjiga je svjedok i treba da se nađe u svakom domaćinstvu, djeci svojoj u amanet da je ostavimo kao opomenu, jer valja djecu učiti da postoji dobro i zlo, a valja živjeti u istini" kazala je Ajvaz.
Podsjeća da je juli poseban mjesec za sve, a da je ovo djelo jedan pomak historije, koja je učiteljica života.
Profesor bosanskog jezika na fakultetu humanističkih nauka Univerziteta Džemal Bijedić u Mostaru dr. Edin Šator podsjeća da se ove godine navršava 26 godina od genocida u Srebrenici i da o tome nije lako govoriti, ni pisati niti čitati, ali da se mora čuvati sjećanje na ono što se dogodilo, kako se ne bi nikada ponovilo.
"Mi imamo problema s našom kulturom sjećanja, s poznavanjem vlastite historije, pa nam se dešava da nam se historija konstantno ponavlja", zaključio je Šator.
Knjiga se sastoji od šest poglavlja i govori o tri perioda, predratnom, ratnom i poslijeratnom.
