U Muzeju književnosti i pozorišne umjetnosti otvorena izložba "Evina unuka" slikarke Tamare Vučinić
Na izložbi je predstavljeno 20 slika rađenih tehnikom akril na platnu, a prema autoričnimim riječima ovo su djela čiste ljubavi i malo melanholije i sudbonosnih susreta. Sam naziv izložbe kako ističe Vučinić je simboličan i ima slojevito i intimno značenje.
"Moja baka se zvala Eva. Ona je meni bila i majka i baka, a u neku ruku svi mi ljudi smo Evini unuci, one prve Eve. Ova izložba je za mene jedna od najemotovnijih upravo zbog naziva jer u starom komšiluku, nekih 200 metara od ove galerije, svi me još zovu Evina unuka", kazala je Vučinić.
Ovo je njena 37 izložba po redu, od čega je bilo 26 samostalnih i 11 kolektivnih. Tamarina prva "prava" samostalna izložba bila je upravo u galeriji Mak prije četiri godine.
"Za ove četiri godine najviše sam se promijenila ja, najviše emotivno. To je put koji treba proći i koji prolazi svako od nas, samo je to kod umjetnika vidljivije jer ono što slikam je emocija. To je jedno sveukupno zrenje mene kao osobe i poniranje u duhovnost", kaže Vučinić.
Autoričine slike su karakteristične po svojim izuzetno jarkim bojama i motivima pa mnogi smatraju da je taj jaki kolorit postao njen zaštitni znak.
"Svaka moja slika je dio moje duše iako nisam ja lično na njoj, ali u nju je utkan dio moga bića. Zato su ove slike moj odgovor na svijet oko mene, moj način borbe i revolta, ali i uljepšavanje. Ako ja sama sebi ne uljepšam život niko mi ga neće uljepšati. Ovo što radim je dar, a ne posao", kazala je Vučinić.
Na otvorenju je govorio i Rinko Golubović, legendarni voditelj i novinar koji je kazao da kod Tamare najviše voli njen "bezobrazluk u bojama."
"Ona boje koristi tako otvoreno i slobodno da se može već reći da je to "bezobrazluk" naravno u pozitivnom smislu. Jednom mi je rekla da su moje šarene kravate koje sam nosio kao voditelj bila inspiracija za neke njene slike i čast mi je da sam imao takav utjecaj na njenu umjetnosti", kazao je Golubović.
Tamara Vučinić je rođena, živi i stvara u Sarajevu. Rodila se, kako kaže, obojena u sivilu betona. I to je ono što živi – boji da oboji stvarnost. Nikada nije prestala slikati, čak i u ratu kad je slikala šminkom jer nije imala boja. Prvi mural uradila je kao šesnaestogodišnjakinja, u tadašnjem stanu, a u ratu čak i mural u podrumu zgrade u Olimpijskoj ulici. Izložba je otvorena do 9. novembra.
