"Eponimi" su enciklopedija naziva koji su imenovani po ljudima, narodima i mitološkim bićima. Prema Lukiću eponim je svaki pojam koji je dobio naziv prema imenu nekoga ili nečega. Autor ukazuje na važnost razlikovanja imenodavatelja i imenovatelja.
"Imenodavatelj je ona osoba koja je prema nekome dala ime nečemu, a imenovatelj je onaj ili ono prema kojem je nešto dobilo ime", kazao je Bećirbašić.
Lukić je istaknuo da njegovo zanimanje za eponime potiče iz djetinjstva.
"Kao djetetu bilo mi je nelogično zašto se Amerika ne zove Kolumbija po Kristoforu Kolumbu koji ju je otkrio već po Amerigu Vespučiju. Onda me je i kopkalo zašto se Jugoslavija ne zove Titoslavija, po Titu koji je najviše zaslužan za njeno osnivanje. Eponimi mogu biti kratki, naprimjer jedinica za snagu Wat, kod nekih objašnjenje se sastoji od nekoliko riječi, ali nekad to može biti cijela mala priča od desetak rečenica. Zato mi eponimi i jesu veoma zanimljivi", kazao je Lukić.
Nakon promocije knjige Lukić je organizirao kviz za sve prisutne. Svaki posjetilac bi izabrao broj i dobio pitanje iz oblasti eponima. Oni koji su tačno odgovorili za nagradu su dobili knjigu "Eponimi".
Zlatko Lukić živi u Belgiji, a rođen je 1953. godine u Zagrebu. Poslije gimnazije u Banjoj Luci studirao je pravo pa književnost. Radio je kao novinar i urednik za Oslobođenje (evropsko izdanje), Glas BiH (Stockholm), Behar (Zagreb), Bosansku poštu, (Oslo), Radio Behar (Oslo), Bosansku riječ (Göteborg), Slobodni Radio Prijedor, (Lušci Palanka) i TV 101, (Sanski Most).
Autor je drama "Crveni kesten", "Djeca noći", "Čudo u Malopolju", "Karađoz", "Katarza", "Kino Bosna", "Posrtanje knjige". Također, autor je romana "Bosanski trokut", "Mozak i metak", "Ponoćni rituali u hramu snova", "Sunce je tvoja sjena", "Prije nego odrastem" te zbirke poslovica, izreke i fraze u BiH "Bosanska sehara".
Pisao je i djela iz oblasti historije "Bosanski rodoslovi", "Znameniti Rimljani", "Croatian Genealogy" i druga.