Radi se o postavci slika, crteža i skulptura (18 radova) koja se temelji na temi genocida u Srebrenici te se fokusira na motiv zbijega kao fragment i simbol užasa i traume koju je proizveo i koju još proizvodi eho tog tragičnog događaja.
Govoreći o motivima i porukama koje izložba sadrži, predsjednik BZK Preporod prof. dr. Sanjin Kodrić istaknuo je značaj kulture i umjetnosti kao medija koji spaja ljude i širi spoznaje, te doprinosi kulturi sjećanja i kulturi pamćenja.
"Ne smijemo traumatična zbivanja naše prošlosti prepustiti isključivo sjećanju pojedinaca. Ukoliko to uradimo ta će sjećanja izblijediti s biološkim odlaskom individua koje pamte genocid i osjećaju ga svakim djelićem vlastitog bića", kazao je Kodrić.
Istovremeno, istaknuo je važnost puta od individualnog sjećanja, do kulture kolektivnog pamćenja kao trajne kategorije koja jamči da će genocid u Srebrenici biti sačuvan „kao opomena, kao sjećanje i kao svjedočenje svakog od nas“.
U tom kontekstu, predsjednik BZK Preporod čestitao je autoru djela, izloženih u auli sarajevske Vijećnice, na snazi, kreativnosti, emociji i viziji koju je iskazao u mediju likovne umjetnosti.
Autor Adis Lukač za Fenu ističe kako je u fokusu izložbe zbijeg, odnosno ljudi koji su preživjeli strijeljanja i pronašli svoj put preko puta smrti, te da se, nakon isčitavanja građe, svjedočanstava o genocidu u Srebrenici, odlučio za portret kao motiv koji je na najbolji način odgovorio njegovoj zamisli.
"Umjetnost je najtrajniji element koji može da održi kolektivno sjećanje. Ono što je najbitnije, poruka ove izložbe apsolutno nije upućivanje na negativno, nego je traženje i vraćanje pozitivnog", kazao je Lukač, navodeći kako se izložba bavi svjedocima te u isto vrijeme postaje svjedokom.
Autor je izrazio zadovoljstvo činjenicom da je izložba otvorena u sarajevskoj Vijećnici, koja je i sama svjedok stradanja, razaranja i urbicida, ali i obnove, ocijenivši to dobrim početkom njenog puta do najšire publike te boljih i sretnijih vremena.
Planirano je, ukoliko to uvjeti pandemije dozvole, višekratno "gostovanje" izložbe u zemlji i inozemstvu, kako bi istina o genocidu, predstavljena kroz medij umjetnosti, doprla do najšire javnosti.