U Sarajevu otvorena izložba posvećena preživjelim žrtvama ratnog seksualnog nasilja
Direktorica Muzeja ratnog djetinjstva Amina Krvavac osvrnula se na današnju izložbu, kazaviši da je u cjelosti posvećena i koproducirana u saradnji s ljudima koji su kao djeca ili mlade osobe preživjeli ratono seksualno nasilje i s djecom rođenom zbog rata.
Muzej ratnog djetinjstva u svom dosadašnjem radu dokumentovao je na hiljade ličnih iskustava djece i mladih, kao i njihovih svjedočanstava o tome šta je djetinjstovo i odrastanje u ratu.
"Ono što nas je potaklo da na ovakvu izložbu jeste činjenica da smo u jednom trenutku shvatili da među hiljadama ličnih priča koje se nalaze u našoj kolekciji, ni jedna ne govori ništa o ovoj tematici. Ovim smo osvijestili ideju da je ovo tema koja je i dalje veoma tabuizirana preživjeli i djeca rođena zbog rata osjećaju toliko stigmatiziranim da uopće kao društvo ne razgovaramo o ovoj temi, o njihovom položaju u društvu i o tome šta mi kao pojedinci, kao muzeji, institucije kulture, možemo uraditi da se njihov položaj u društvu poboljšao", kazala je.
Ispred žena koje su učestvovale u radionici obratila se Midheta Karilo Oruli, istakavši da je danas i ljuta i zahvalna.
"Ljuta sam što ne mogu da započnem s riječima zahvalnosti prema institucijama BiH, kojim je obaveza da riješavaju naša pitanja i potrebe. Pitamo se zar neko drugi može da poznaje cvijeće u svojoj bašti bolje od sebe. Naše potrebe treba da rješavaju upravo institucije BiH, a ne neko drugi. Danas se u ime učesnica radionice, hrabrih i ponosnih, žena čvrstih kao stijena zahvaljujem Međunarodnoj organizaciji IOM i Muzeju ratnog djetinjstava koji su prepoznali važnost spoja između Muzeja ratnog djetinjstva i nas heroina", kazala je.
Nastavlja da uz dječiju patnju u ratu, s druge strane patile su i njihove majke, nane, sestre, tetke i drugi članovi porodice.
"To je neraskidiva veza, koja je povezana bolom. Želim da vas zamolim da s pažnjom pogledate oslikavanje naših života na ovom malom, ali veoma važnom komadu papira. Shvatite naše poruke, izvucite iz njih pouke, jer mi smo građanke ovog društva. Ne tražimo puno. Želja nam je da poslije ovog budete naši partneri u riješavanju naših potreba", zaključila je.
Izložbi su prisustvovale i članice Udruženja zaboravljena djeca rata Ajna Jusić i Lejla Damon koje hrabro i neumorno podižu glas za prava djece rođene zbog rata.
"Cijeli ovaj proces za nas je bio poprilično težak. Ono što je mene vodili u cijelom tom procesu jesu majčine riječi: Moje rane su nevidljive, ali one puno bole. Želim da vam kažem da ćete danas kroz ovu izložbu vidjeti da su te rane postojane, možda ih ne vidite, ali su tu. Izložba je teška, ali je potrebna za bolju budućnost. Osjetite te rane i shvatite da niko od nas ovakvu sudbinu sebi nije birao. Tu smo i ne želimo da sutra našoj djeci takvo nešto bude nametnuto", kazala je Ajna.
Lana Stanišić: Imam dovoljno posla na sebi da bi me pogađali komentari anonimnih dušebrižnika
