Umjetnicima treba novac, a jedan sarajevski Francuz misli da zna kako ga privući

On je dodao kako će sve ličiti na neku vrstu crvenog tepiha. Na istom mjestu će biti umjetnici i njihova djela, a na Pierru i njegovim prijateljima je da vide kako će ih promovisati i kako će razviti tržište. Prisustvo velikog broja zvanica pružit će priliku za ostvarenjem ključnih kontakata.

"To je nešto što pokušavamo već nekoliko godina, ali je ovo prvi put da smo sve spustili na papir. Potreban nam je pokret, dobar potez. Radimo u privatnoj galeriji i naše preživljavanje zavisi od prodaje. Tržište izvan BiH je jako dobro, ali smo sigurni da može biti razvijeno i ovdje. Imali smo izložbe u svijetu gdje su bh. umjetnici veoma cijenjeni. Umjetnici iz BiH su respektabilni u Njemačkoj, u Francuskoj ili u Londonu, a ovdje ih niko ne zna što predstavlja pravi paradoks – kako je moguće da su umjetnici tako kvalitetni, a da je sistem koji bih trebao podržavati tako loš", pita se Courtin, a i mi zajedno sa njim.

Neki od prominentnih bh. umjetnika koje Courtin spominje su Maja Bajević iz Francuske koja nije imala izložbu u BiH u posljednjih 10 godina, Adela Jusić, Mladen Miljanović i mnogi drugi. Svi oni su dokaz, kaže Courtin, da je BiH kao mala zemlja sa jedna četiri miliona stanovnika izrazito bogata dobrim umjetnicima.

"Ja sam optimista, mislim da ćemo u ovo doba naredne godine imati novi savršeni prostor pun najboljih umjetnina iz Sarajeva, BiH i Balkana. Nastavit ćemo sa djelovanjem u inostranstvu i sa saradnjom sa drugim umjetnicima iz svijeta. U to sam siguran 99 posto, a ako to ne uspije izgleda da ću morati naći drugi posao", zaključuje Courtin.

Pomoć prijatelja

Naš sagovornik radi kao direktor galerije, a s vremena na vrijeme potrebna im je pomoć prijatelja koji su uvijek spremni uskočiti. Jedna od njih je i Italijanka Claudia Zini koja u galeriji radi oko godinu dana, te Kasja Jerlagić koja radi kao pripravnica.

"U Sarajevo sam došla iz Londona jer pišem doktorat o modernoj umjetnosti u Bosni i Hercegovini u periodu '80-ih i '90-ih godina prošlog vijeka. U BiH putujem od 2008. godine kada sam u Italiji upoznala neke mlade umjetnike iz ove zemlje. Svidjela mi se njihova umjetnost i njihove priče, a 2013. godine sam u saradnji sa Miljanovićem organizovala izložbu u sklopu bh. paviljona Bijenala u Veneciji. U Sarajevo sam se doselila prošlog oktobra pa sam Pierru predložila saradnju jer mi se svidio njegov rad i njegova galerija koja je u isto vrijeme i istraživački centar sa stotinama knjiga iz kojih mogu učiti", ispričala je Zini za Klix.ba.

Ona se slaže sa konstatacijom da iz BiH dolazi veliki broj dobrih umjetnika i naglašava da je pomalo smiješno što su popularniji vani nego u svojoj zemlji.

"To je problem i ne mislimo da ga možemo riješiti jer nismo čudotvorci, ali vjerujemo u umjetnike sa kojima radimo", poručila je Zini.

"Prvo im dajemo šansu da se predstave na izložbi, onda dajemo šansu lokalnoj javnosti da se upozna sa njihovim radom, ali i turistima koji dolaze u Sarajevo. I nije sva poenta u novcu – mladi umjetnik treba prodati svoj rad kako bi mogao nastaviti kreirati još više umjetnina i time se stvara krug ili lanac: Galerija ne može preživjeti ukoliko nemamo kvalitetne umjetnine, a one će doći ukoliko umjetnici uspješno prodaju svoje radove", zaključila je naša sagovornica.

Kako je rečeno na početku teksta, Duplex100m2 ima šansu ući u historiju kao začetnik pravog bh. tržišta umjetninama. Njen eventualni uspjeh nadalje ima potencijal pokretanja domino efekta kroz slično ponašanje rukovodstava drugih galerija u našoj zemlji, a jednom kada se lanac kreira, i ako želimo biti optimistični kao Pierre, samo nebo je granica.