Umjetnik Džeko Hodžić: Kroz svoje radove nastojim ukazati na pohlepu koja vlada u društvu
Kada smo ušli u Vijećnicu, u njenoj prelijepoj auli su nas dočekala izvanredna djela formata 5x2,5 metara umjetnika Džeke Hodžića koji je posljednje pripreme pred izložbu privodio kraju. Razgovor je započeo porukom koju želi poslati cijelom svijetu preko svojih djela.
"Apokalipsa I i II nose poruku mira, ali i opomene da Bog nije stvorio čovjeka da živi u ratu, da ratuje, uništava, pali i siluje, nego ga je stvorio da živi u ljubavi, slozi, da uživa plodove svog rada, kao i porodične i društvene plodove te da živi u blagostanju, međutim, svijet se okrenuo naopačke, naročito taj 'potrošački mentalitet' koji vlada svijetom, velike korporacije, jake države, a mi umjetnici smo tu da opominjemo, ne možemo mijenjati svijet, ali možemo ukazivati na društvene probleme", počinje priču Hodžić.
"Apokalipsa I i II" i knjiga eseja "Apokalipsa u djelu Džeke Hodžića"
Inspiraciju za stvaranje svojih djela ovaj umjetnik je našao upravo u apokalipsi i stradavanju. Kaže da je Bog stvorio čovjeka da živi u ljubavi i blagostanju, međutim ljudi danas nisu organizovani na području života, već rata.
"Kada jedno društvo krene u rat, onda počinje mobilisanje od malog djeteta pa sve do najstarijeg čovjeka, gdje dolazi do zloupotrebe i njega i ljubavi. Danas je čovjek čovjeku nažalost vuk i svaki gleda da uništi onog drugog, a da je njemu najbolje", priča Hodžić.
"Apokalipsa I" nastala je 80-ih godina, kada je počela da se raspada zajednička država Jugoslavija. Povod su bila dešavanja u BiH, stradavanje jednog naroda, područja, države... S druge strane, 'Apokalipsa II' govori o planetarnom stradanju, zapravo o stradanju svemira. U dva triptiha na obje apokalipse nalaze se grobnice, gdje se primjećuju stare cipele, kosti, pantalone, kaiš, a iznad grobnice čovjek koji želi da vlada umjesto Stvoritelja.
U "Apokalipsi II" je poučen bajkama, basnama i mitologijom kroz prikaz životinja pokušao oslikati karakter ljudi.
"Kažu nikad vuk ne lovi najjačeg ovna, nego najslabiju ovcu, a kada dođe do opasnosti, svi na planeti stradaju i biljke i životinje i ljudi, što sam nastojao i prikazati. Sve što je ispod zemlje, zmije, miševi ili pacovi usljed opasnosti bježe vani, a bik kao snažna životinja ide naprijed i gazi sve ispred. Dakle, ono što je karakteristično i za jednu i drugu sliku jeste ta gramzivost koja dolazi do izražaja, gramzivost čovjeka da iako strada i svjestan je apokalipse uvijek nastoji nešto 'ugrabiti'. Zna da će stradati za minutu-dvije, ali pohlepa preovladava. I ja insistiram na tome, da ukažem na tu pohlepu koja vlada u društvu", naglašava Hodžić.
Na izložbi će biti održana i promocija knjige eseja "Apokalipsa u djelu Džeke Hodžića" u kojoj su 32 eseja poznatih intelektualaca koji su bili zainteresovani da pišu o djelu "Apokalipsa I".
Tako je estetičarka Dubravka Pozderac Lejlić u svom eseju napisala "Hodžić u svojim djelima ispisuje vlastiti dnevnik/hroniku ratnih događanja. Stradanja, paleži, smrti, mučenja, jedno potpuno pomućenje uma i destrukcija prirodnog i kulturalnog ambijenta pretaču se kod umjetnika u likovni jezik duboko ekspresivnog i snažnog emocionalnog utiska. Svako djelo za umjetnika poprima karakter jednog zasebnog svjedočanstva, jedne individualno proživljene sudbine u koju je utkano iskustvo univerzalnog stradanja''.
Publika pozitivno reaguje na Hodžićeva djela
Specifičnost u radu ovog umjetnika jesu djela koja on izlaže na ogromnim platnima veličine pet metara. Kaže da iako živimo u ubrzanom svijetu, digitalnom dobu, za umjetnika još ima mjesta pod istim tim "nebom". Smatra da svaki individualista može opstati i imati svoju publiku ukoliko zna iskoristiti i usmjeriti svoj talent.
Umjetnik priča kako publika razumije njegova djela i rad i reakcije su pozitivne bez obzira na to što je tema apokaliptična, što su prikazana ljudska stradanja, krv, zlo... Dodaje da ljudi razumiju njegove crteže i da nisu izgubili smisao za umjetnost. Smatra da svaki čovjek treba slušati zakone prirode i oduprijeti se kiču i reality zajednici koja danas preovladava.
"Postoji neki spas od rata, ali od opće apokalipse ne postoji, jer je mi sami stvaramo i mi sami urušavamo svijet. Pričamo stalno o ekologiji, ali nema ništa od toga, zemlja je prljava samo tamo gdje je čovjek, a tamo gdje su životinje tamo je čisto, prašuma je čista jer tamo vlada zakon jačega, malo drvo ne raste, ono zakržlja i nema ga, veliko drvo se probija tamo prema suncu", priča Hodžić.
Instalacija "Od Aleksandrije do Vijećnice"
Na izložbi će umjetnik predstaviti i instalaciju "Od Aleksandrije do Vijećnice" koja govori o stradanju knjiga u bibliotekama, počevši od biblioteke u Aleksandriji do Vijećnice.
"Jer kada dođe do tih nekih ratnih kriza prvo što žele da vam unište je pamćenje i duhovnost, vaše pismo. Da zaboravite ko ste i odakle dolazite, a za to ne biraju sredstva i ova instalacija je moj odgovor na to. Ja sam spreman ovo djelo ostaviti Vijećnici, neka stoji, neću im pokloniti, jer ima puno rada i materijala, ali neka stoji ovdje da ljudi gledaju i da ih opominje. Neka opominje i one koji su to uradili. Dakle, nije samo rješenje da zna onaj koji je stradao, nego da zna i onaj koji je zlo napravio. Da se kaje i da ga savjest peče", naglašava Hodžić.
Umjetnik će postavkom "Apokalipse I i II" proslaviti i svoj 67. rođendan.
"Ovo je već druga izložba za moj rođendan, monografsku izložbu sam također otvorio za svoj rođendan jer uvijek mora biti vezano za nešto što je meni drago, što je meni milo, nešto u čemu uživam. A ja uživam u životu, nisam hedonista, ne pijem, ne pušim, ali uživam u životu i njegovim blagodatima. I izložba je na moj rođendan upravo zbog toga da dam na značenju tome što sam rođen, da dam značenje Stvoritelju nebesa i svojim rahmetli roditeljima, da izrazim ljubav prema njima i poštovanje", priča Hodžić.
Bolja budućnost
Umjetnik smatra da društvo u BiH još nije spremno da zajedno gradi bolju budućnost jer se u našoj državi ljudi ne dijele na dobre i loše, već na Bošnjake, Srbe i Hrvate.
"Naše društvo nije spremno na bolju budućnost zahvaljujući jednoj karikaturi od Dejtonskog sporazuma koji nas je vezao u čvor i nama se Dejtonski sporazum pogrešno tumači. U Dejtonskom sporazumu doslovno stoji ovako 'tri konstitutivna naroda i ostali', a te ostale niko i ne pominje. Dakle, oni su izbrisani, taj nacionalni etnos je došao u prvi plan i nema napretka, jer nas pojedini plaše ratom, a Evropa nam se smije", zaključuje Hodžić.
Elon Musk o transrodnoj kćerki koja ga se odrekla: "Woke virus" je ubio mog sina
