Umjetnik Hector Morić rodni Pariz zamijenio Sarajevom: Ovdje ljudi žive sevdah
"Cijelo djetinjstvo sam proveo u očevom ateljeu, on me naučio kiparstvu. Želio sam u životu raditi nešto kreativno, a odlučio sam se za pejzažnu arhitekturu", počinje Hector svoju priču.
Autostopom do Sarajeva
Nakon završetka studija radio je u Meksiku, a svirajući flamenco obišao je cijelu centralnu Ameriku i Kolumbiju. Kada mu je dosadilo vratio se u Francusku, a želja da nauči jezik svog oca bila je sve veća.
"Kod kuće smo stalno slušali Himzu Polovinu i sevdah. Bio sam frustriran jer ne znam bosanski jezik i odlučio sam naučiti. Autostopom sam došao iz Pariza do Sarajeva i znao sam da ću ostati duže nego što sam mislio. Nisam naivan, svjestan sam društveno-političke situacije i razumijem zašto odlaze mladi koji imaju priliku za to. Ali ja imam drugačiju viziju. Nisam rođen ovdje, nisam proživio to što vi jeste i zbog toga sve posmatram drugim očima", rekao je Hector.
Na pitanje kakve su bile reakcije bh. građana kada je tek stigao ovdje, ovaj mladi umjetnik kaže:
"Kada čuju Hector i mene kako pričam francuski, jer tada nisam govorio bosanski, gledali su me čudno. Međutim, čim bi čuli da se prezivam Morić rekli bi: 'A, pa ti si naš'. Svi su me odmah prihvatili, bilo im je smiješno kako pričam i mnogo su me zezali. Volim bosanski humor."
Svirao gitaru i uređivao bašte
Prvih nekoliko mjeseci je, priča nam, boravio kod tetke, a s obzirom na to da nije imao posao počeo je svirati gitaru na trgu ispred katedrale Srca Isusova u Sarajevu.
"Tri mjeseca sam tako svirao i baš mi je dobro išlo. Policija me tjerala s vremena na vrijeme, a nakon tri mjeseca su mi rekli da ne sviram više. Tada sam sa svojom djevojkom počeo nastupati po klubovima u Sarajevu, Zenici, Mostaru, Zavidovićima, Goraždu i mnogim drugim bh. gradovima. To je trajalo tri godine", ispričao je.
Od toga dobro zarađivali, nastavlja Hector svoju priču. Ipak, njegova želja je da se bavi pejzažnom arhitekturom. U nemogućnosti da nađe posao, napravio je pilot projekt kako bi bh. građanima pokazao šta je zapravo pejzažna arhitektura.
"Ljudima koji me zovnu dizajniram bašte. Primjetio sam da je mnogo državne zemlje koja je napuštena. Ja bih to mogao urediti ", rekao je Hector.
Zaljubljen u ritam života i prirodne ljepote BiH
Prošle sedmice je Vlada Federacije BiH zvanično pokrenula proceduru prijema u državljanstvo Bosne i Hercegovine Hectora Morića, državljanina Republike Francuske. Prethodile su tome brojne preporuke uvaženih bh. intelektualaca.
"Mnogi mi to znači i zahvalan sam im jer bez njih ne bih uspio. Oni su se zauzeli za mene i to je zaista veliki poklon. Sretan sam, jer želim imati državljanstvo BiH. Ne želim ovdje biti stranac i svako malo ići da mi produže boravak. Ja sam Bosanac, jer je moj otac Bosanac. Ovdje su moji korijeni i moja dedovina. Osim toga, umjetnost mog oca vezana je za BiH i ja želim to nastaviti", rekao je Hector.
Njegov otac Mirza bio je oduševljen odlukom o povratku.
"Moj otac je bio oduševljen i veoma emotivan zbog moje odluke da se vratim ovdje i da promovišem kulturu. Sretan je zbog toga. Majka je navikla da već duže vrijeme ne živim s njima. Naravno, poželi me kao i svaka majka, ali takav je život", rekao je.
Svjestan društveno-političke situacije u našoj državi, Hector kaže da razumije mlade ljude koji odlaze iz BiH.
"Situacija jeste katastrofalna i žao mi je mladih ljudi koje sistem sputava. Razumijem one koji odlaze, ali svaka čast onima koji ostaju. Ovdje jeste teško, ali je i dobro. Meni nije problem raditi, a ritam života mi u potpunosti odgovara", priznao je.
Oduševljen prirodnim ljepotama BiH i ritmom života bh. građana Hector ističe da se ovdje osjeća kao svoj na svome.
"Volim ovu sredinu, bosanski merak, planine i prirodu. Volim i ljude. Polovina me nervira zbog konzervativnosti i mentaliteta, a druga polovina je otvorenija nego ljudi iz zapadnih zemalja. Ljudi su ovdje sačuvali tradiciju i lijepe stvari. Oni svakodnevno žive sevdah, to je prosto nevjerovatno", rekao je Hector na kraju razgovora za Klix.ba.
