Upoznajte Amilu Ravkić, opernu pjevačicu iz Sarajeva koja je radila sa svjetskim imenima

Želja za bavljenjem muzikom javila se još u djetinjstvu, ali profesionalni put krenuo je kada je završila srednju muzičku školu, gdje se potom odlučujue upisati i na Muzičku akademiju u Sarajevu, gdje završava diplomski i magistarski studij.

"Zapravo sam ja kao djevojčica pokazivala određene predispozicije i talente, ne samo za muziku nego i za glumu i ples. Međutim, profesionalno usmjerenje je došlo nakon srednje muzičke škole. Završila sam opći smjer, to je muzička teorija, gdje mi je prvi instrument bio klavir, a drugi instrument solo pjevanje", navodi Amila.

No, zanimljivo je da je Ravkić upisala srednju muzičku školu bez muzičkog predznanja.

"Nisam išla u nižu muzičku školu, nego sam došla s idejom da upišem srednju muzičku školu bez ikakvog predznanja. Nisam znala note. Došla sam na nekoliko pripremnih časova i počela sam da učim. Neću lagati, nisam kao djevojčica govorila da ću biti operna pjevačica jer apsolutno, prije svega to u našem društvu nije toliko komercijalno", odgovorila je.

Diplomski i magistarski studij završila je u klasi profesorica Paše Gackić i Ademe Pljevljak-Krehić. No, tokom magistarskog studija, Ravkić dobija priliku da se usavršava u Španiji, gdje odlazi studirati na akademiji Conservatorio Superior de Musica de Vigo, radeći sa sopranisticom i profesoricom Terezom Novoom.

"To mi je jedno od ljepših životnih iskustava. Prilika da ostanem je postojala, ali ta godina kada sam bila u Španiji je bila godina u kojoj se dogodila pandemija i ja sam u tom trenutku imala prirodnu reakciju da sam sa svojom porodicom", istakla je.

Međutim, Amilu to nije obeshrabrilo i ona je nastavalila s profesionalnim usavršavanjem pa iza sebe ima niz edukacija i masterclassova, gdje je radila s značajnim imenima poput: Janeza Lotriča, Paolete Maroccu, Georgea Pehlivaniana, Janis Brenner, Simon-Petera Dešpalja, Vesne Ginovske Ilkove, Elem Eley, Brune Pereire, Berislava Jerkovića i drugih.

Tu su i saradnje s pozorišnim rediteljicama Dorom Ružđak-Podolski, Anjom Maksić-Japundžić, Jelenom Bosančić, Ninom Kleflin te rediteljima Tadijom Miletićem i Dinom Mustafićem.

"U ovom poslu je zapravo neophodno tokom cijelog profesionalnog puta imati mentora. Vi koliko god da ste se usavršili, to nikada nije gotov proces. Budući da je pjevanje zaista vrlo delikatna i osjetljiva profesija, sve vrijeme prolazite kroz određene životne faze, svaka godina starosti nosi određene promjene u tijelu i sve ono što prolazite na emotivnoj bazi pa i nekim hormonalnim promjenama, sve to može utjecati na glas", ističe.

Svaku ulogu koju dobije, priprema sa svojom profesoricom pa nije neuobičajeno da je i dobitnica godišnje nagrade Narodnog pozorišta Sarajevo za "Najbolju sporednu ulogu" za umjetničku sezonu 2022/2023. Riječ je u ulozi "Javno Mnijenje" u operi "Orfej u podzemlju".

"Meni je jako stalo za svaki lik kojeg iznesem u određenoj operi. Prvenstveno mi je važno da potpuno karakterno izgradim taj lik i da ga proživim. Moje mišljenje je da ljudi dolaze po isitinu i žele vidjeti živu scenu i ljude, istinu u toj priči. U tome svemu, onda nema ni pjevanja, nema ni glume nego si ti u tom trenutku ono što je kompozitor zamislio da budeš", objasnila nam je.

Budući da se sve više mladih bavi komercijalnim vrstama umjetnosti, zanimalo nas je da li se Amila u budućnosti vidi u nekom drugačijem svjetlu.

"Moram biti vrlo radikalna, ali zaista ne. Isključivo se želim baviti operom i klasičnom muzikom odnosno sve što je u umjetničkom domenu toga. Jako volim glumu, ne bih 'bježala' od toga da budem nekad u nekoj dramskoj predstavi ili nekom filmu."

Ona smatra da se sistem današnjih vrijednosti treba resetovati i da treba "njegovati" muziku i generalno umjetnost koje zaista vrijede.

"Sada je sve vrlo transparentno, ali važno je razbiti tu stigmu ko je operni pjevač. To nije zastarjela muzika, to je jednostavno jedna umjetnička forma, koju prezentuju i mladi ljudu, koji su se pronašli u tom izrazu. Često ljudi znaju reći: 'Ja nikada u životu nisam upoznao opernu pjevačicu. Je li moguće da se time neko bavi i je li moguće da to još uvijek postoji'", navodi Ravkić.

Ona navodi da je odnos društva prema umjetnosti zaista odraz nivoa tog društva, iako tvrdi da ima dovoljno publike koja prati ovu vrstu umjetnosti, smatra da izostaje podrška vlasti.

"U našem društvu je umjetnost potpuno marginalizirana i u jako lošem stanju jer nema adekvatnu podršku. Ako pogledamo sve uređene zemlje i njihov odnos prema umjetnosti, jasno je da je to vrlo važan segment u društvenom kontekstu. Vi kada biste ugasili jednu umjetničku kuću ili je cenzurisali, to bi bilo pogubno za društvo. Zamislite državu bez Narodnog pozorišta? Šta bi ta država i to društvo imali za ponuditi", istakla je.

Na kraju je objasnila šta za nju predstavlja pravi umjetnik. Smatra da umjetnici zaista moraju raditi na sebi kao ličnosti odnosno da biste izvodili operu, morate najprije biti obrazovani i emancipovani.

"Važno je pronaći onu istinu o kojoj sam govorila, a važno je da imate i određenu intelektualnu podlogu. Umjetnik mora biti intelektualac, ne može biti samo zabavljač. To je ličnost koja mora imati jaku intelektualnu pozadinu", poručila je Ravkić.