Intervju / Upoznajte bh. glumicu Saru Seksan: Ovaj poziv bih odabrala da se rodim još sto puta

Nedavno je ostvarila ulogu u predstavi "Konačari" Marka Misirače, koja je nastala prema istoimenom romanu Nenada Veličkovića koji govori o opsadi Sarajeva.

"Imala sam sreću da sa mnom divna ekipa, počevši od reditelja Marka Misirače, koji je uvijek znao kako da vodi i mene i ostale kolege na sceni. Raditi s Markom je zaista bilo prekrasno iskustvo. U njemu sam u svakom trenutku imala prijatelja, tako da mi rad na materijalu uopće nije donio neke komplikacije", navela je.

Iskoristila je priče koje je godinama slušala u svojoj porodici, ratu, snalaženju, trenucima u kojima su se osjećali najviše "živima" i o trenucima kada nije više nije bilo važno šta se dešava izvan njih samih.

"Imala sam priliku slušati svoje kolege koje su stvarale svoje likove i tako meni pomogle da sagradim Maju kao lik. Izudin, Sanela, Vedran, Merima, Kaća, Edo, Semir, Minka pa i oni s one strane scene - Marko, Mirza, Amila, Igor, Gorčin, Lejla... svi su oni na svoj način doprinijeli da 'Konačari' budu to što jesu. Jako volim tu predstavu. Povezala sam se s njom na mnogo nivoa i radujem se svakom igranju te pozivam sve one koji još nisu imali priliku da pogledaju da nam obavezno dođu", rekla je.

U predstavi "Seljačka opera" Darvasa Benedeka i Pintera Bele, u režiji Andraša Urbana, glumi mladu (Etelku). Ovaj reditelj poznat je po svojim revolucionarnim, a ujedno i ekscentričnim predstavama koje na publici ostave dubok trag. Upravo za ovu ulogu nedavno je osvojila nagradu za najbolju mladu glumicu u Drami Narodnog pozorišta Sarajevo.

"Andraš Urban je jedan od reditelja s kojima sam željela da radim otkako sam prvi put pogledala njegovu predstavu, a to je bilo čak prije osam godina dok još nisam ni počela studirati, pogledavši predstavu 'What is Europe', koju je radio u Sarajevu. Njegov pristup glumcima, a i svijetu generalno je nešto što mislim da svaki glumac treba u svom iskustvu. Nije jedan od onih koji pušta glumcima preveliku senzibilnost na način na koji su navikli, ali kod vas otključa neku potpuno drugu stranu, upravo to, revolucionarnu i ekscentričnu", kazala je.

Također je navela da je u trenutku kada se upoznala s Andraševim radom znala da za nju više nema nazad.

"Na neki način je definisao stil koji za mene najbolje radi u pozorištu. Kroz njegove predstave sam naučila dosta toga i o sebi i o ljudima. On je za mene zaista genijalan, kako u svom poslu, tako i privatno. Privatno nikada ne biste rekli da iz jednog tako mirnog čovjeka izlaze takvi krici želje za pravdom, kakve ispoljava kroz svoje predstave", ispričala je.

Na predstavi "Orestija" sarađivala je s cijenjenim rediteljem Slobodanom Unkovskim. Pitali smo je koja je najvažnija lekcija koju je naučila kroz rad s njim.

"Bilo je divno iskustvo raditi sa nekim ko teatar poznaje toliki niz godina kao Unkovski. Ne bih mogla izdvojiti jednu važnu lekciju, jer slušati čovjeka kao što je Slobodan Unkovski znači samo upijati svaku riječ, kako o sceni, tako i o životu. Stvarati takvo djelo kao što je 'Orestija' zahtijevalo je puno napora, a Unkovski je svojim karakterom olakšao svima nama mlađima da pronađemo svoj put kroz predstavu. To mi je bio prvi put da sam se na sceni našla s toliko kolega koje pratim i poznajem čitav život, tako da je u svakom slučaju za mene bilo to iskustvo koje ću pamtiti dugo", odgovorila je.

Pozorišna publika zasigurno je dosad prepoznala Sarin talent. Još uvijek je nismo imali priliku gledati na malim ekranima. S obzirom na to da studenti na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu izučavaju i pozorište i film, zanimalo nas je hoće li se opredijeliti za jednu od ove dvije sfere.

"Planiram se baviti svojim poslom pa u kojoj god sferi budem imala priliku. Ne bih nikada napravila striktno izbor između to dvoje, iako je pozorište moja prva i najveća ljubav. Film i pozorište se jako razlikuju u sredstvima koje koristite, načinu igre... Mnogo toga što u pozorištu radi odlično, na filmu nije moguće ili obrnuto. Zbog toga je ovaj posao zanimljiv i zbog toga bih voljela da imam priliku raditi što više onoga što nudi", smatra.

Svi smo svjesni činjenice kako se mladi kadar često susreće s nedovoljnim brojem prilika za rad, naročito kada je riječ o sektoru kulture. Kakvo je Sarino iskustvo?

"Mislim da upiremo prstom u pogrešne institucije. Smatram da su pozorišta vrlo otvorena prema svima koji istinski žele da se bave ovim poslom. Međutim, nisu pozorišta ta koja zapošljavaju, nažalost, nego ministarstva. Koliko su pozorišta otvorena i koliko pružaju priliku za saradnju dokazuje to da je Narodno pozorište u protekle dvije - tri godine otvorilo nekolicinu audicija za svoje predstave. Te audicije su pozivale sve kolege iz BiH i regije da se prijave za rad na predstavama. Ja sam lično izašla na svaku audiciju. Neke predstave sam radila, neke ne. Neke su dobile moje kolege, baš kako bi i trebalo da bude, ali konkretno, radna mjesta i zapošljavanja zahtijevaju dozvolu ministarstva, koje kulturi, da budem potpuno iskrena, nije uopće naklonjeno pa tako ni kulturnim djelatnicima", ispričala je.

Dodala je da u ovom gradu novo pozorište nije otvoreno preko 30 godina niti bilo kakvo alternativno pozorište u kojem bi mladi imali priliku raditi ono što žele.

"Iznajmljivanje sala za igranje predstava je, nažalost, jako skupo te zahtijeva da bude ekonomski isplativo. Dakle, moralo bi biti komercijalno, a komercijalno nije ono čemu svi težimo. Pozorišta su za mene najotvorenija mjesta u Bosni i Hercegovini, jer se jedino u pozorištima i dalje govori o nekim stvarima o kojima se na drugim mjestima glasno šuti", zaključila je u razgovoru za Klix.ba.