Večer sjećanja na Aleksu Šantića ujedinila institucije i građane u pjesnikovom rodnom Mostaru
Generalni sekretar Prosvjete i inicijator ovog događaja Goran Kosanić je kazao kako je večerašnje druženje u pjesnikovom gradu od neizmjernog značaja.
"Ovo večerašnje druženje i ovaj način života i suživota u Mostaru je recept kakav je pred nas postavio Aleksa Šantić. Njegov život je bio život suživota, život jedinstva i ljubavi. Nije imao puno sreće u ljubavi, ali jednostavno druženje i dobri komšijski odnosi. Ovo je dokaz večeras da smo nastavili njegovim stopama. Ja sam ponosan i na Prosvjetu što nastavlja njegovim stopama, a ovdje je i Muzej Hercegovine, Narodno prozorište Mostar, Centra za kulturu i MoStars. Ovdje su sve dobri ljudi, koji žele dobro ovome gradu, da jedinstveno nastupaju u njemu i da jedinstveno stvaraju u svom najljepšem gradu", kazao je Kosanić.
Istog stava je i direktor Muzeja Hercegovine Asim Krhan, navodeći kako priča o Aleksi Šantiću otvara i priču o jednoj tradiciji, književnosti, pjesništvu i Mostaru.
"U Muzeju Hercegovine Aleksa Šantić je proveo još jedan život, jer je Odjeljenje književnosti Muzeja Hercegovine stalna postavka-spomen soba otvorena na stotu godišnjicu rođenja pjesnika daleke 1968 godine. A večeras obilježavajući stogodišnjicu smrti, možemo reći da Aleksa živi 56 godina u stalnoj postavci muzeja i u stalnoj kulturi sjećanja. Time bih želio apostrofirati rad i važnost ovakvih institucija koje na adekvatan način prezentuju našu bogatu kulturnu prošlost. Stotine je učenika, škola, naučnih istraživača vidjelo zbirku i postavku kroz prošle decenije, a ustvari priča o Aleksi Šantiću otvara i priču o jednoj tradiciji, književnoj, pjesničkoj i Mostaru", rekao je Krhan.
Autor izložbe i muzejski savjetnik Ibrahim Dizdar kaže kako je večeras izloženo oko 200 eksponata iz bogate izložbe arhivske građe i da napravljeni presjek u fokus stavlja događaje vezane za ispraćaj pjesnika iz njegovog rodnog Mostara nakon smrti.
"Tako da na ovoj izložbi možete da vidite jednu vrlo raritetnu fotoarhivsku građu, gdje su portreti pjesnika, snimci sa porodicom, prijateljima, saradnicima, te iznimno velika korespondencija pisama i dopisa, zahvalnica, odlikovanja i diploma, ono što je vezano za ličnost Alekse Šantića", kazao je Dizdar govoreći o primarnoj arhivskoj građi koja je večeras predstavljana građanima Mostara.
Također je predstavljen pregled originalnih rukopisa i radova, kroz koje se može vidjeti kako je pjesnik pravio intervencije i korekcije, te su prikazani i primjerci zbirki pjesama koje je imamo lično Aleksa Šantić.
Pored toga izložba prikazuje i zbirke prevoda sa njemačkog jezika, po čemu je bio nadaleko poznat i koje su jedan od većih opusa kad je u pitanju njegovo knjiženo stvaralaštvo vezano za prevode sa stranih jezike.
Izložba vjerno prikazuje i ispraćaj pjesnika kroz smrtovnice, sažalnice i telegrame, te dopise o objave povodom 2. februara davne 1924. godine, kad je preminuo mostarski pjesnik, uz poseban izbor fotografija koje govori o ispraćaju Alekse Šantića u njegovom rodnom Mostaru.
Uz prigodnu izložbu Alekse Šantića u zbirci Muzeja Hercegovine, stihove Šantića govorio je glumac Kemal Rizvanović, a njegov život pobliže je predstavila univerzitetska profesorica Dijana Hadžizukić. Svečanost je upotpunila mlada mostarska grupa "Zerdelija" svojim melodičnim izvođenjem tradicionalnih i pjesama karakterističnih za današnje podneblje.
Obilježavanje stogodišnjice smrti Alekse Šantića u njegovom rodnom Mostaru je u organizaciji ujedinilo Srpsko prosvjetno kulturno društvo (SPKD) "Prosvjeta" Mostar, SPKD "Sarajevo", Muzej Hercegovine, Narodno pozorište Mostar. MoStars i Centar za kulturu Mostar i te brojne građane, a danas je položeno i cvijeće na grob Alekse Šantića.
Aleksa Šantić je preminuo 2. februara 1924. godine od tada neizlječive tuberkuloze, a u Mostaru se i danas pamti i prepričava njegova sahrana, jer se takva ni prije, ni poslije nije dogodila u najvećem gradu na Neretvi.
Mostar je, kako su zabilježili hroničari tog vremena, bio zavijen u crno, na kućama su se vijorile crne zastave, fasada Opštinskog doma bila je pretvorena u crnu masu, pa su čak i ulični fenjeri bili obavijeni crnim krepom.
Nažalost ime Alekse Šantića koji je svojim likom i djelom zadužio Mostar u njegovom rodnom gradu danas nema zasluženo mjesto, što mnogi kritičari smatraju apsolutnom nepravdom.
Danas u Šantićevom rodnom Mostaru samo u djelu njegove ulice stoji tabla s imenom Alekse Šantića, a gimnazija koja je nosila pjesnikovo ime poslije zadnjeg rata u našoj zemlji je preimenovana u Gimnaziju Mostar, tako da je u pjesnikovom gradu ostao samo Šantićev park gdje se nalazi i njegov spomenik.
