"Kroz fotografska ostvarenja pokojnoga majstora umjetničke fotografije Ćirila Ćire Raiča i njegova sina Vladimira, u postavu od ukupno 56 svjetlopisnih zasvjedočenja visoke kakvoće, ispričat ćemo priču o mostovima iz mostarskog gradskog područja, i to onim neretvanskim, sljedeći njen riječni tok, te još dvama znamenitima koji premošćuju rijeku Radobolju. Ovo je značajan izlagački projekt, a s obzirom na prijašnja iskustva s fotodokumentarističkim postavima koji promiču mostarsku ili širu hercegovačku baštinu, ne dvojim kako će pobuditi snažno zanimanje publike. K tomu, odajemo dužno poštovanje neumornomu kroničaru višedesetljetne gradske zbilje, te nastojimo potaknuti na promišljanje o nužnosti valjanoga vrednovanja i čuvanja Ćirine ostavštine koja premašuje 300.000 negativa. Na neporeciv način, ona istinito i jasno svjedoči našu prošlost, a takova su svjedočanstva, u sredini koja je pritisnuta bremenitom poviješću, rijetka. Često smo sudareni s dorađivanjem sjećanja na prošla vremena, a to Ćirina ostavština ne trpi i ne dopušta", kazuje rukovoditelj Galerije Aluminij Darko Juka.
Jedna od mnoštva misli nobelovca Ivu Andrića osobitu počast daje upravo mostovima, te Ivo u Znakovima pored puta zapisuje: Od svega što čovjek u životnom nagonu podiže i gradi, ništa nije u mojim očima bolje i vrjednije od mostova.
"Mostarski su mostovi, počevši od onih rimskih i osmanlijskih, preko austrougarskih, pa do onih iz savremenijih razdoblja, istinskim remek-djelima i moj je otac, tokom svojega životnog puta, svjestan kako bilježi tek djelić njihove višestoljetne sudbe, bilježio njihove portrete. Izlažemo po nekoliko fotografija iz različnih dekada 20. stoljeća, pa i iz nama bližih godina, a dijelom postava su fotografije Mosta u Vojnu, Željezničkog mosta u Raštanima, novog u Sutini, potom Carinskog i Mosta Musala, Starog mosta, Lučkoga i Mosta Hasana Brkića, Mosta Franje Blaževića, Željezničkog mosta u Baćevićima, te Krive i Ćatića ćuprije na Radobolji i Rimskoga mosta u Vojnu", pojašnjava Vladimir Raič.
Inače, Ćiril Ćiro Raič rođen je 1936. godine u selu Strgonice, općina Konjic. U Mostar dolazi 1952. i u njemu završava fotografski obrt 1955. godine. Dobiva posao fotografa u Zavodu za zaštitu spomenika kulture i prirode u Mostaru, u kojemu provodi cjelokupnu aktivnu karijeru. Zvanje majstora umjetničke fotografije stekao je 1975. godine, kada je primljen u članstvo Udruge primijenjenih umjetnika BiH i Jugoslavije. Ostvario je, za života, 67 samostalnih i sudjelovao na stotinama grupnih i tematskih izložbi u zemlji i u tuđinstvu, a dobitnikom je niza nagrada i priznanja. Krunom njegova rada jest fotomonografija iz 1998. godine. Preminuo je 2011. godine, a njegovi sinovi Vladimir i Davor nastavljaju očevo djelo, predano radeći na očuvanju Ćirine ostavštine i na daljnjem dokumentiranju kulturno-povijesnih dobara i prirodnih ljepota Hercegovine.
Real Madrid je prvak svijeta! Mbappe i društvo u finalu razbili meksičku Pachucu
