Riječ je petom dopunjenom izdanju knjige koja je do sada izlazila u Banjoj Luci kao "Pisma ocu" (tri izdanja), a u Zagrebu kao "Pisma".
Govoreći o knjizi, Ivanković ističe za Fenu da o glazbenom geniju W. A. Mozarta (1756.-1791.) najbolje govori njegova glazba. Ali o njegovom životu, kazao je, najbolje govore njegova pisma. On navodi da su "Pisma" Mozartov govor s njim samim. Pisao ih je od najranijeg doba, od trinaeste godine do pred samu smrt. Pisao ih je ocu, majci, sestri, supruzi, prijateljima i znancima…
"Ona su svjedočenje o njegovoj prirodi, o raskošnu, božanskom talentu, o čudesnoj prostodušnosti", ističe Ivanković.
Precizira da je najveći broj pisama pisan ocu, koji je i sam glazbenik i glazbeni pedagog i s kojim je Wolfgang imao poseban odnos. To je, smatra Ivanković, odnos ne samo oca i sina, dvaju glazbenika, nego i odnos trajnog Wolfgangova "sukoba" s autoritetom.
"I ako je simfonija opsežna orkestralna kompozicija raskošne i razigrane ljepote, onda je ovaj izbor njegovih pisama svojevrsna epistolarna simfonija razapeta nad jednim životom kao trajno svjedočenje o jednoj i dan danas teško shvatljivoj i nadasve neponovljivoj sudbini, ogromnom talentu, silnoj strasti i nadasve teškom socijalnom položaju jednog od najvećih glazbenika što ih je svijet imao", podvukao je prevodilac knjge Željko Ivanković.
Kaže da u knjizi dominiraju pisma ocu, ali da su tu i pisma majci, sestri, bliskim ženama, rođakinji ili vlastitoj ženi, a Ivanković ističe i da on piše i potencijalnim mecenama, ljudima od čije mu financijske podrške ovisi život.
"Raznolikost pisama, njihova slojevitost, otvara pred našim očima i jednu kompleksnu osobnost kakav je bio Wolfgang Amadeus Mozart", smatra Ivanković.
