Životni put Katarine Kosače Kotromanić: Snaga bosanske kraljice o kojoj se priča i nakon 538 godina

Ova uloga je pred Milosavljević postavila visoke zahtjeve i standarde jer je u pitanju etno kabare sa scenskim pjevanjem, plesom, ali i oratorijem koji traži viši nivo glumačkog i emocionalnog angažmana.

"Njen aktivizam na svim poljima je ono što meni kao glumici, majci i pojedincu koji se konstantno bori za svoja neostvarena radna i druga prava čini mogućnost poistovjećivanja s njenim likom. Kroz različite scenske situacije koje se redaju u predstavi jedna za drugom nastojim prenijeti njen bol, nepravdu, ljubav, suosjećanje, poruke mira, nastojim da kroz moje glumačke sposobnosti i mogućnosti ovaj lik prenese svoju životnu priču. To je težak zadatak i odgovornost ali tu leži i velika motivacija koju osjećam", kaže Milosavljević.

Specifičnost ove monodrame sastoji se u tome da pored historijskog traga o kraljici Katarini ova predstava nudi i spoznaju o bogatstvu, plodnosti Bosne, postojanja kraljevstva i vrijednosti bh. naroda te poziva na djelovanje u sadašnjosti i budućnosti radi boljeg života i suživota svih naroda na području BiH.

"Ako bismo lik Katarine posmatrali kao nekog ko se budi iz dugog sna i zatiče ovo današnje društveno uređenje, onda bih morala reći da ona najprije započinje priču iznenađena onime što je upravo vidjela i doživjela u sadašnjosti, na taj način se i vraća u prošlost kako bi ispričala priču o sebi, o svom životnom putu, ne da priča o svom stradanju, uzevši u obzir da je izgubila i muža, djecu, zemlju i da je bila u izbjeglištvu, nego o svojoj upornosti, o borbi da se održi jedno kulturno naslijeđe za koje je postavkom na mjesto kraljice dužnošću i čašću bila vezana", ističe sagovornica portala Klix.ba.

Kao što smo već i kazali, prema dostupnim informacijama, bosanska kraljica Katarina rođena je oko 1425. godine u Blagaju. Njen otac je bio Herceg Stjepan Vukčić Kosača, a živjela je u periodu koji je bio preloman za historiju srednjovjekovne Bosne, kada je bila potresana unutrašnjim previranjima, kao i pod velikim pritiskom Osmanlija s ciljem da je osvoje.

Jedna od rijetkih preživjela pad Bosne

Brak koji je sklopila sa Stjepanom Tomašem je bio rezultat primirja previranja unutar Bosne. U njihovom braku rođeno je dvoje djece, međutim, nasljednik Stjepana Tomaša bio je sin iz njegovog prvog braka Stjepan Tomašević. Ipak, Katarina je nadživjela, kako svog muža, tako i njegovog nasljednika te je jedna od rijetkih koja je preživjela pad Bosne.

Sve ono što joj se u životu dogodilo, kraljicu Katarinu nije ni u jednom trenutku pokolebalo da se prepusti i zaboravi svoj osnovni zadatak - štititi svoju zemlju. Naprotiv, to je prema Milosavljevićevim riječima, jačalo da bude i dalje uporna u svojoj misiji.

Sve što je u životu doživjela nastojala je iskoristiti, ne u svoju, nego u korist šire društvene zajednice konstantno se boreći za svoje ljude.

"Mogu reći da je težila idealu, žrtvujući emocionalno radi duhovnog, odnosno radi Bosne, stoga se nije vjenčala za osobu u koju je bila zaljubljena nego radi stabilnosti zemlje, slušajući oca, udala se za Tomaša. Nakon toga je bilo normalno i formalno da kralju rodi prijestolonasljednika gdje se ustvari javila sociokulturološka odgovornost kako bi osigurala zemlji budućeg kralja. Dolaskom Osmanlija nije bijegom iz zemlje postala mučenica, nego je svoje beznađe pretvorila u aktivnost, u otpor skrivanjem, nagonom za preživljavanjem, traženjem izlaza za svoju zemlju po štetu same sebe i nagonom majke koja brine za svoju djecu na način da nikad ne odustane za potragom i vjerom u njih da će se ponovo susresti. Stoga kroz predstavu poručuje da bosanski narod može svojim djelovanjem poboljšati svoju budućnost boreći se za svoju zemlju na način kako je nekada to ona sama radila", nastavlja Milosavljević.

Neiscrpna tema za historičare umjetnosti

Katarina se spasila bježeći iz Bosne, najprije iz svoje rezidencije u Kozogradu, nedugo nakon toga u Dubrovnik, odakle je otišla u Rim, gdje je provela posljednjih 11-12 godina života. U Rimu je umrla 25. oktobra 1478. godine.

Po vlastitoj želji ukopana je u bazilici Santa Maria Aracoeli u Rimu. Na njenom grobu se nalazi nadgrobna ploča koja je neiscrpna tema za historičare umjetnosti.

Prema riječima profesorice Marice Petrović, potpuno pouzdani podaci o kraljici Katarini ne postoje, posebno o njenom okončanju života.

"Većina onoga što se o njoj govori je legendarno. Mnogi od nas su posjetili taj njen grob koji je bio ispisan na bosančici, a danas je na latinskom. Sve što mi možemo o njoj reći je jedna činjenica da smo imali kraljevstvo i to je najvažnije, odnosno da mi nismo baš tako beznačajni te da nismo prognanički narod sa vrećicama i kvaritelji demografskih slika po Evropi, kako se danas o nama govori. Ako su svi podaci legendarni, onda nije legendarno to da su ona, njen muž i njihova loza postojali te da smo mi potomci te stare slave koja je u to vrijeme bila evropska, ako ništa drugo", naglašava za Klix.ba Petrović.

Crne dimije i marame i danas znak žalosti za kraljicom

Istaknuvši da u svakoj legendi ima i istine, Petrović je kazala da, prema pričama, kršćanske žene iz Kraljeve Sutjeske i danas nose crne dimije i marame kao znak žalosti za kraljicom Katarinom.

"Ona je za vrijeme života žene iz tog stolnog grada učila plesti, tkati, zlatovezu... Naprosto ih je, tako da kažem, obrazovala. To je bilo ono što je pučko i što joj je pomoglo da ostane u narodu tako dugo", dodaje Petrović.

Na upit može li iz legende probuđena bosanska kraljica svojim primjerom ukazati na put kojim bh. narod može krenuti, Petrović je kazala da je to svakako jedan od načina.

"Kraljica Katarina danas je aktuelna jer je slična nama koji smo bježali prije 20-ak godina, a slična je i onima koji danas bježe. Ta sudbina čovjeka koji mora otići je medicinski fenomen. Dolazite u jednu šizoidnu situaciju, odnosno u situaciju kada ste podijeljeni kao čovjek, kada znate gdje spadate, ali tamo ne možete iz nekog razloga", smatra Petrović.

"Bosanska kraljica" na Dan državnosti BiH

U okviru obilježavanja 25. novembra, Dana državnosti BiH, večeras će sa početkom u 19:30 sati na sceni Teatra Kabare u Tuzli biti izvedena predstava "Bosanska kraljica".

"Katarina se upravo i budi kako bi pozvala ljude na vrednovanje BiH, njenih ljepota ali i ljepota različitih naroda koji žive u njoj koji su isti po zemlji na kojoj su rođeni. Bogatstvo zemlje i napredak jest u prihvaćanju različitosti. To je ujedno i cilj Dana državnosti - označiti ravnopravnost naroda BiH", naglašava Milosavljević.

Pored Milosavljević i Petrović, tim predstave čine još i prof. Vlado Kerošević, dr.sc. Jasmina Čelebić-Tanović, prof. Lejla Teskeredžić, prof. Baisa Bakin, prof. Boris Pejić, Dario Antunović, Nermin Brković i Alen Matošević.

"Kada sam pisala tekst, koji je nastao sasvim slučajno, nisam razmišljala da će on biti izveden na Dan državnosti BiH, što za mene predstavlja veliku čast. Dan državnosti je dan kada se sjećamo velikih vrijednosti koje smo imali u historiji, nekih velikih pobjeda, ljudi i bitnih datuma. Također, sjećamo se i nečega što nas može malo uspraviti, jer smo sada iz raznih razloga kleknuli i postali pesimistični. Dan državnosti i svi ostali praznici koje imamo vezano za državu nisu dovoljno etablirani. Više po školama nemamo ni priredbi u povodu raznih dana koje država slavi. Sada da pitamo najboljeg đaka da nabroji pet-šest važnih datuma za domovinu, ako ništa, u nazivu bi se zabunio", kaže Petrović.

Petrović na kraju poručuje da činjenica da je kraljica Katarina umrla pod brigom za Bosnu, pored svoje porodične tragedije, ukazuje da takvi likovi kod svih kultura postoje na tronu.

Kraljica Katarina je danas čini se više nego potrebna da nas podsjeti, potakne i usmjeri na istinske ljudske vrijednosti koje trebaju biti na prvom mjestu.