Znate li ko je "Dječak iz sjene"? Aldin Omeragić odrastao je u Domu Bjelave, a svoj život predstavio je kroz autorsku knjigu
Nakon smrti njegove majke, Aldin je kao petogodišnji dječak sa svojom starijom sestrom ostavljen u Domu za djecu bez roditeljskog staranja Bjelave. Za njega, to je bio neshvatljiv trenutak na koji je godinama pokušavao pronaći odgovor i shvatiti ko je zapravo Aldin Omeragić.
"Bilo je teško prihvatiti da sam dijete iz Doma"
"Kroz samo odrastanje u Domu za djecu bez roditeljskog staranja Bjelave ja sam nastojao da dobijem i tražim taj odgovor. Istraživao sam sebe. Kroz perspektivu odrastanja u Domu, a ne u biološkoj porodici, bilo je teško prihvatiti tu činjenicu, spoznaju gdje se nalazim, da se trebam adaptirati na grupu djece, na odrastanje u toj instituciji na jedan sistem života koji je potpuno drugačiji od odrastanja djeteta u biološkoj porodici. Za mene je bilo nepojmljivo da ću ja ikada uspjeti sve to prihvatiti. Žudnja za nečim, dok sam bio svjestan da ne mogu tako lako do toga doći je gradila ono što sam ja danas i što sam izgradio godinama unazad", tvrdi Aldin.
Od potpune izgubljenosti, do pronalaska životnog puta
Svoj proces koji je prošao kroz odrastanje u Domu Bjelave Aldin je opisao kao sistemsku gradnju života. Njegov najveći motiv bio je da u budućnosti osnuje svoju porodicu.
"Mene je najviše motivisalo to što nisam imao svoju porodicu, pa je moja vodilja kroz život bila ta da nekada i ja osnujem svoju porodicu što sam i ostvario. Do tada sam kroz svoj život mnogo lutao. Kada sam tek došao u Dom Bjelave nisam ni znao gdje sam stigao. Moja knjiga 'Dječak iz sjene' je predstavljanje moje priče iz Doma, kroz koju želim naglasiti važnost porodice. Došao sam u ustanovu u kojoj je bilo preko 100 djece koja su podijeljena po grupama. U Domu smo imali naše odgajivače koji su nas usmjeravali, da ne zalutamo kroz život. Kroz knjigu sam želio ukazati na problem današnje omladine koja nema razvijenu svijest o važnosti porodice", tvrdi on.
"Želio sam živjeti bez etikete da sam samo 'dijete iz Doma
Aldin pojašnjava da je zahvalan na načinu na koji je odgojen u Domu, na perspektivi u životu koja mu je pomogla da shvati da sve stvari u životu imaju svoje vrijeme.
"Odgoj koji sam ja imao i ljudi koji su me usmjeravali naučili su me životu i samostalnosti. Pod okvirom ove institucije sam proveo oko 20 godina. Težio sam ka tome da budem jedno od djece koje će imati ravnopravnost i podjednakost u ovom društvu, bez etikete da sam samo 'dijete iz Doma'. Pri upisu u osnovnu školu ja sam bježao od svoje situacije. Nisam želio da niko zna odakle ja dolazim. Dok sam bio mlađi bilo me je stid to priznati, kako će me drugi gledati imao sam predrasude prema sebi", pojašnjava on.
"Odrastanje u Domu dalo je pravu sliku ovog svijeta"
Kako tvrdi najveći izlaz pri odrastanju pružila mu je košarka i školovanje kroz koje je svojim uspjesima želio dokazati da kao dijete koje je živjelo u instituciji nema razlike u odnosu na djecu koja žive u biološkim porodicama.
"Odrastanje u Domu dalo mi je pravu sliku ovog svijeta. Djeca koja su odrastala u takvim institucijama važe za djecu koja su povodljiva i naivna. Ja sam uvijek težio da budem dio nekog društva, da budem prihvaćen. To je mene dovodilo u razna iskušenja, od odanosti kocki, alkoholu. Tada sam došao u fazu gdje ne znam kako ću dalje. Početkom fakulteta prijateljica koja je imala velik utjecaj u mom životu, Azra koju sam spomenuo u knjizi svojim savjetima pomogla mi je da usmjerim život na pravi način. Ukazala mi je kako da pravilno organizujem svoje vrijeme, pomogla mi je da odgovore na pitanja o svom životu pronađem u vjeri. Konstantno sam se pitao zašto mi je dodijeljen ovakav život, zašto moj otac nije prisutan u mom životu, koja je njegova uloga", tvrdi Aldin.
Simbolično značenje naziva knjige
Ideja za pisanje knjige pojavila mu se još u srednjoj školi, a sam naziv ima simbolično značenje.
"Naziv moje knjige 'Dječak iz sjene' simbolizira na neki način i ulogu mog oca. Ta sjena je on, iza te sjene sam se ja krio i pokušao biti dio te sjene, dio njega. Nikada nisam imao hrabrosti lično pitati oca zašto je to uradio, zašto nas je odlučio napustiti. Tražio sam odgovore kod drugih članova moje porodice, ali svako je govorio drugačije. Moj otac se oženio, osnovao svoju novu porodicu, ali nikad mi nije rekao razloge zašto je mene i sestru ostavio u Domu", kazao je.
Kroz svoju knjigu Aldin želi ukazati na značaj porodice za svako dijete.
"Sada kao oženjen čovjek, koji će uskoro postati i roditelj vidim koliko je važna porodica. Odgovore za svoj život ja sam pronašao u vjeri. Svoju životnu situaciju prihvatio sam kao svoje iskušenje koje mi je dodijeljeno. Kroz vjeru sam shvatio šta trebam uraditi sa svojim životom i tada je moj život dobio smisao. Materijalizam je prolazan, naš život treba biti usmjeren na porodicu i iskrene prijatelje. U knjizi sam se fokusirao i na vrijeme koje nam je dato 'na korištenje' na ovom svijetu. Smatram da čovjek ima onoliko koliko da", tvrdi on.
Aldin pojašnjava da je u svojoj knjizi posebno izdvojio činjenicu da materijalan život bez porodičnog okruženja ne može da funkcioniše, dok porodično okruženje bez materijalnog može.
"Ja svog oca krivim samo za to što je učinio da ja postanem sve ovo što sam danas. On je ogledalo toga kakav ja ne želim biti. Nadam se da će ljudi kada budu čitali ovu knjigu shvatiti njenu glavnu poruku. Recenzenti knjige su hfz. Ammar Bašić, čije mišljenje mi je igralo veliku ulogu u shvatanju toga da li ja radim dobru stvar, a osim njega i Nazif Horozović, te književnica Senada Smajić. Lektorica knjige i recenzentica je Mirela Pehiljagić. Posebno sam zahvalan i svojoj supruzi na ogromnoj podršci", istakao je.
Da li će "Dječak iz sjene" dobiti i drugi nastavak?
Njegova želja je da knjiga "Dječak iz sjene" ostvari značajan utjecaj na mnoge ljude, porodice i da ostane kao trajni trag iza njega.
"Želio bih da samo jedna porodica uzme ovu knjigu i shvati gdje griješi. Ljudi se nadaju nastavku druge knjige. Nastavak ove knjige teško da će biti, ali moguće da će biti druga knjiga bazirana na ljudima koji su ostavili velik utjecaj na mene. Nijedan život ne može stati u jednu knjigu, ali može dosta utjecati na druge", poručio je autor knjige, Aldin Omeragić.
Rialda Karahasanović o majčinstvu: Muž mi ne pomaže, već se bavi svojim djetetom
